A znate li stvarno? Znate li kako je ljudima oko vas? Znaju li oni kako je vama? Razumijete li se međusobno? Ili kao u Čolinoj pjesmi: znam ja ko si ti, znam odakle si, ali ne znam šta si čekala do sad.
U realnom biznisu ti stihovi bi bili: ne znam šta je bilo, do juče je izgledao kao da je sve ok.
Izgledao vjerovatno jeste, ali to je samo površina. A, šta je bilo ispod površine? Ako ne znate, onda niste pričali, niste slušali i niste vodili. Ako znate, a ignorisali ste – pa onda vam je optimizam došao glave i definitivno niste razumjeli ono što vam se govorilo.
E, kako razumijeti? Kako stvarno razumjeti? Toliko je pitanja, a odgovor samo jedan – emocionalna inteligencija.
Zašto je bitna emocionalna inteligencija?
Po definiciji, emocionalna inteligencija je sposobnost razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama kako bi uspješno i pozitivno prevazilazili izazove, upravljali konfliktima, nosili se sa stresom, učinkovito komunicirali i izgradili empatiju prema drugima.
Da prevedem – to je ono kada vam neko kome ste tri puta objasnili i četvrti put dođe sa istom greškom, a vi odolite porivu da se derete, psujete i otkinete mu glavu, nego lijepo sjednete i opet mu objasnite sa puno saosjećanja zbog njegovog potpunog izostanka želje da uradi kako treba. Ili kada vam neko govori da mu je teško, a vi umjesto da kažete „ma proći će“ ili „svima je teško“, malo se udubite u tematiku pa kroz razgovor utvrdite zašto mu je teško. I to razumijete. Pa onda možda ispravite krivu percepciju ili riješite problem za koji niste ni znali da ga imate. Ali riješite.
Pročitajte više: Kako besmislene sastanke pretvoriti u riznicu dobrih ideja?
Budite emocionalno inteligentni i bez motivacionih citata, joge i smoothie od celera
Kako da budete emocionalno inteligentni, a da ne provodite dane čitajući motivacione citate, radite jogu i pijete smoothie od celera?
Prvo i osnovno, a vjerovatno i najteže – realno sagledajte sebe. Kada burno reagujete, zbog čega, zašto? Šta su vam okidači? Ili ste previše fini, pa se osjećate kao otirač. Zašto je to tako? Kada dobijate napade panike? Zbog čega? Kakvi su ljudi iz vašeg okruženja? Kakvi su vaši odnosi sa njima? Koga smatrate prijateljima? S kim volite provoditi vrijeme? Zašto?
Ovo su skoro pa filozofska razmišljanja, ali zaista je potrebno da razmislite o sebi. Kako se ponašate u određenim situacijama, kako reagujete na stres, kako se ponašate u konfliktu… puno je pitanja koje morate sami postaviti sebi da bi došli do odgovora. Koji će vam se sviđati ili neće, koji će vas iznenaditi ili neće – sve je to potpuno ok i dio procesa. Bitno je da se osvijestite. Na putu samootkrivanja dobro je razgovarati i sa drugima. Ali biti otvoren za sve što možete čuti. Važno je i kako vas vide drugi. I da, dio može otpasti na njihovu percepciju, ali dobar dio je ono što vi stvarno jeste i kako se ponašate prema njima i sa njima. Kada prođete kroz cijeli proces, dobitćete i odgovore na pitanja. Kada imate odgovore, onda znate u kojem smjeru trebate ići.
Drugi korak jeste da naučite upravljati svojim emocijama. Naučite šta su vaši okidači. Šta je to što kod vas izazove negativnu reakciju. Kakva ponašanja, koji ljudi, koji događaji? Čitajte, pričajte s nekim ko zna, istražujte – bezbroj je alata koji vam mogu pomoći.
Pročitajte više: Zašto je važno imati granice u poslu?
Ne reagirajte oštro i na prvu
Recimo, dobijete mail koji vas je doslovno izbacio iz cipela. Na uši vam izlazi para i ljutito kliknete na Reply i počinjete pisati svoj ljutiti odgovor. Stop. Kada dobijete mail koji vas jako naljuti, ne odgovarajte odmah. Ljuti ste, razum vam je u magli i niste orijentisani na rješenje. Izađite i prošetajte. Popijte vodu. Popijte kafu. Gledajte slike egzotičnih plaža – šta god je potrebno samo da prođe taj prvi udar naleta bijesa.
Kada osjetite da ste se smirili, onda mail pročitajte ponovo, utvrdite šta je problem i pišite svoj odgovor. Ako se u toku ponovnog čitanja ili pisanja opet iznervirate – stop. Odmaknite se i ohladite glavu. Ili kada vam dođe onaj maloprije spomenuti, četvrti put sa istom greškom – ako zaista ne možete da budete veći čovjek i ne prebijete ga odmah, jednostavno mu recite da dođe malo kasnije. Tako ćete dobiti vrijeme da se ohladite i smirite.
Ključno je da ne reagujete uvijek oštro i na prvu. Tako nanosite štetu najviše sebi, pa onda i ljudima oko sebe. Budite empatični prema drugima – svako ima neki bitku koju bije ili teret koji nosi, o kojem vi ne znate ništa. Morate zastati i zamisliti se u cipelama čovjeka preko puta vas. Možda je opet pogriješio zato što mu djetetu rastu zubi i nije cijelu noć spavao. Da, nije to vaš problem, ali pokažite saosjećanje. Nenaspavanog i zabrinutog čovjeka koji je opet pogriješio i skupio hrabrost da dođe i to vam prizna – ne trebate dokrajčiti galamom ili vrijeđanjem. Pokažite razumijevanje i pomozite mu. I tako vježbajte empatiju. Nije lako, ali – vježbom do savršenstva.
Autorica: Enisa Selmanović Salkić, direktorica i vlasnica tvrtke Consultor
Foto: Canva / Privatna arhiva
