U nedavno objavljenom tekstu s predsjednicom Udruženja Freelance u BiH Elenom Babić Đaković otvorili smo temu o položaju freelancera u BiH i njihovim ugroženim pravima vezanim za zakonski neutemeljeno naplaćivanje poreza i doprinosa za PIO i za zdravstvo. Istražili smo u međuvremenu položaj freelancera u susjednoj Hrvatskoj i usporedili stanje na tržištu hrvatskih freelancera otkrivajući razlike u odnosu na freelance tržištu u zemljama u regiji, BiH, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. Donosimo vam razgovor sa Vedranom Glogovićem, HR stručnjakom i konsultantom za osobni branding i karijernim savjetnikom, osnivačem firme Game of jobs, HR kompanije za pomoć freelancerima i visoko kvalificiranim managerima u potrazi za poslom.
Paušalni obrt je najčešći oblik poslovanja hrvatskih freelencera
Radeći gotovo cijelu deceniju na prestižnoj Cotrugli MBA školi Vedran je imao priliku upoznati se s brojnim managerima iz regije i specijaliziravši se u svojoj šesnaestogodišnjoj HR karijeri za rad s poduzetnicima i freelancerima u IT industriji, te na privlačenju talenata u globalnom IT sektoru na poslovnoj mreži LinkedIn. Predavač je u poduzetničkim centrima Plavi Ured i Mali Tehnopolis u Samoboru, a također je i mentor za razvoj poslovanja u okviru EU projekta BOND2 za HAMAG BICRO.
Nakon ulaska u EU Hrvatska je bila suočena sa nužnošću usklađivanja brojnih zakonskih odredbi s onim evropskim jedna od posebno zanimljivih oblasti unutar radnog prava bila je usklađivanje pravne regulacije rada freelancera i digitalnih nomada sa najboljim praksama u EU. Prema hrvatskom Zakonu o radu freelanceri su nezavisni profesionalci, svi oni koji svoj rad reguliraju kroz samostalnu djelatnost, ugovorom o djelu, autorskim ili studentskim ugovorom, ali i zaposleni na određeno i obrtnici/ice. Freelanceri se u Hrvatskoj najčešće odlučuju za obavljanje djelatnosti putem paušalnog obrta, koji ima najmanje porezno opterećenje i njihov je iznos poreza povezan s razredom prihoda koju ostvare kao poduzetnici.
Strože porezne regulative dovele do bunta
„Shodno tom usklađivanju propisa više nije dozvoljeno freelanceru, koji ima paušalni obrt, raditi samo za jednog klijenta, jer se to smatra „sivom ekonomijom“, tj. izbjegavanjem plaćanja poreza. I danas brojni freelanceri, pogotovo u IT industriji, koriste ovaj model poslovanja kako bi temeljem ugovora sa samo jednim klijentom izbjegli plaćanje više poreza, a to država više ne tolerira jer se de facto radi o „prikrivenom zaposlenju”. Drugim riječima, Hrvatska je odavno počela temeljito češljati paušalne obrtnike i naplaćivati kazne ukoliko se prihodi ostvaruju od rada sa samo jednim klijentom. Čak i u slučajevima ako osoba ostvaruje do 70 % prihoda od jednog klijenta, Porezna uprava zahtijeva dodatna objašnjenja i dokaze da se ne radi o izbjegavanju plaćanja poreza. I ako zaključi da se radi u prekršaju izdaje poprilične kazne prema kojima poduzetnik treba platiti izbjegnuti porez plus uvećan za kamate“, pojašnjava Vedran.
Ove su promjene razumljivo izazvale veliki bunt u Hrvatskoj, jer se većina freelancera koja radi po ovom modelu buni zbog strože porezne regulative prijeteći kako će se odseliti iz Hrvatske ukoliko budu procesuirani i kažnjeni.
„Kako sada stvari stoje čini se da se sve svodi na volju pojedinih poreznih inspektora, tj. da model inspekcije i kažnjavanja nije još uvijek dovoljno transparentan i jednak za sve. Npr. netko tko ostvaruje do 70 % prihoda od jednog klijenta može biti u prekršaju, a drugi poduzetnik s istim oblikom poslovanja može proći nekažnjeno. Rekao bih da je prepoznato da tu postoji potreba za „uvođenjem reda“ i procesuiranjem onih koji na taj način izbjegavaju plaćanje poreza, ali još uvijek nisu u potpunosti jasni kriteriji, jer mi se čini da se država još uvijek boji u potpunosti provesti ovu mjeru, jer postoji rizik da se veliki broj ljudi zbog toga odluči iseliti iz Hrvatske i potražiti sreću negdje drugdje. A to država želi izbjeći, jer već imamo popriličan problem s „odljevom mozgova“. Jedno od rješenja je recimo da se IT proglasi strateškom djelatnošću, kao što su to uradili u Rumunjskoj i oporezuje po posebnoj umanjenoj stopi“, upozorava Vedran.
A kakva je situacija u zemljama u regiji?
Nakon početka rata u Ukrajini veliki broj građana iz Ukrajine odlučio se nastaniti i nastaviti raditi u Hrvatskoj. Među njima je bilo dosta IT stručnjaka, koji su u Ukrajini radili kao freelanceri i plaćali mali porez od otprilike 5%, te su bili nemalo iznenađeni nakon što su utvrdili da je u Hrvatskoj porezna politika puno ozbiljnije i strožije regulirana.
No, kakva je situacija u ostalim zemljama u regiji? Kako je i Vedran iz našeg intervjua sa Elenom Babić Đaković iz Udruženja Freelance u BiH saznao da u BiH freelancerima naplaćuju porez, a da istodobno nemaju pravo koristiti zdravstveni sustav, niti im se priznaje radni staž, izjavio je da to nije ispravno i da ne predstavlja vladavinu prava, te da tu praksu treba hitno promijeniti.
Pročitajte više: Elena Babić Đaković: Freelanceri u BiH još uvijek čekaju na izmjene Zakona o doprinosima
“Po meni jedan od načina da se to promjeni je da se freelancerima u BiH retrogradno prizna staž i uplate u mirovinski fond, a uplate za zdravstveno osiguranje bi po meni bilo ispravno refundirati, jer retrogradno ne možete koristiti zdravstvene usluge. Ili da taj akumulirani novac u zdravstvenom sustavu može koristiti netko od članova najuže obitelji“, pojašnjava Vedran.
U susjednoj Srbiji freelancing status također još uvijek nije Zakonom u potpunosti definiran, što ne znači da srpski freelanceri ne moraju da plaćaju porez jer ih Zakon ne prepoznaje. Naprotiv, u Srbiji porezna obaveza za fizička lica koja nisu registrirani poduzetnici postoji, no u njihovom se slučaju za obavljanje freelance poslova porez naplaćuje za svaki pojedinačni priliv novca, odnosno od svake posebne zarade. Takav način oporezivanja je nepovoljan i država tako stimulira srpske poduzetnike na otvaranje službenog poslovnog subjekta za obavljanje posla.
Sjeverna Makedonija ima jednu od najvećih stopa freelancera
„U praksi srpski freelanceri svoj rad naplaćuju putem svojih osobnih deviznih računa koje imaju u bankama u Srbiji ili putem PayPal i sličnih servisa. U slučaju Srbije mislim da je paušalno oporezivanje kao u Hrvatskoj najpovoljniji vid oporezivanja budući da obvezniku pruža određenu slobodu raspolaganja novcem i ne zahtijeva podnošenje kompleksnih financijskih izvještaja i vođenje detaljnih poslovnih knjiga. Iznos novca na ime poreza se plaća na mjesečnom nivou, a osnovicu utvrđuje porezna uprava. Potreba za knjigovođom je ovdje minimalna, jer vođenje poslovanja relativno jednostavno možete obavljati i sami. Također, naglašavam da je od 1.1.2024. postoji razlika vezana za prag za ulazak u PDV sistem pa je oporezivanje po stopi od 25% u Hrvatskoj za ostvareni godišnji prihod od 40 000 Eura, a u Srbiji je 6 milijuna dinara, oko 51 tisuća EUR“, tvrdi Vedran.
Sjeverna Makedonija u regionu ima jednu od najvećih stopa freelancera s obzirom na broj stanovnika, te od ukupno 2.1 milion stanovnika, otprilike svaki 1000-ti Makedonac/ka radi kao freelancer. Prema makedonskom Zakonu o radu freelancer ne treba otvoriti nikakvu firmu kako bi legalno pružao svoje usluge bilo kome u zemlji ili svijetu, što Sjevernu Makedoniju čini idealnim radnim okruženjem za freelancere. Porez na dohodak se plaća po progresivnim stopama i to: na godišnji prihod do 17.550 Eura porezna stopa je 10%, a na godišnji prihod od 17.550 Eura porezna stopa je 15%.
„Sjeverna Makedonija je zemlja koja je među prvima u regiji prepoznala potencijal freelancera i u velikoj mjeri olakšala njihovo poslovanje. Kao veoma povoljnu okolnost istaknuo bih činjenicu da se nerezidenti Sjeverne Makedonije mogu registrirati i legalno poslovati u Makedoniji bez obaveze plaćanja doprinosa. Na taj način Makedonci žele privući freelancere iz cijeloga svijeta“, naglašava Vedran.
Koji su to problemi koje imaju freelanceri u regiji?
Problemi koji se javljaju u freelancerskom sektoru su posljedica neusklađenosti zakonskih propisa te pogađaju jednako hrvatske freelancere, kao i njihove kolegice i kolege u regiji. No, nisu zakonske porezne odrednice nažalost jedini problemi s kojima se suočavaju freelanceri u regiji. Kako Vedran tvrdi nedovoljno standardizirane cijene za freelance usluge na freelance platformama poput Upwork-a, Toptala ili Freelance.hr su jedan od najvećih problema s kojima se suočavaju freelanceri u regiji, a koje i ove platforme sve više nastoje uskladiti.
„Platforme poput Toptala su dobre za one koje traže freelancere jer imaju poprilično visoke ulazne kriterije za primanje članova u svoju mrežu. Pa ako netko želi Senior Android Developera zna da ako je ta osoba na Toptalu da su veće šanse da je već prošao određena testiranja i da zaista poznaje potrebne tehnologije, tj. da je “plug and play” rješenje. Međutim, tu se javlja i problem nelojalnosti, odnosno nekonzistentnosti u poslu, što je pogotovo vidljivo u IT-u, gdje freelanceri očekuju veliku fleksibilnost po pitanju radnog vremena i mjesta rada, ali se istovremeno nerijetko događa i da usred projekta freelancer pređe raditi za drugog klijenta koji bolje plaća“, otkriva Vedran.
Pročitajte više: Kako generacija Z mijenja tržište rada i koji su njihovi motivi?
Freelanceri se i u Hrvatskoj i u zemljama u regiji susreću s jednakim problemima kad je u pitanju financijska nesolventnost koja im onemogućava dizanja kredita u bankama, jer banke ovakav oblik freelance rada najčešće ne priznaju smatrajući ga prerizičnim za davanje dugoročnih namjenskih kredita.
Još jedna od vrlo loših strana freelance rada je i veća nestabilnost po pitanju prihoda uslijed nekontinuirane ponude i potražnje klijenata. Također, mnogi freelanceri su prisiljeni i da moraju biti spremni na multitasking, odnosno rad bez kompanijskih resursa, gdje sami moraju brinuti o marketingu, pitcevima pred klijentima, rokovima, te logističkim resursima vezanim za radnu infrastrukturu, počev od problema s internetom do čišćenja ureda.
Ipak je freelance sektor u regiji tokom posljednje decenije naprosto procvjetao, jer unatoč svim navedenim problemima Gen Z zaposlenici žele drugačiji koncept rada, koji podrazumijeva i fleksibilnost načina i mjesta rada, svakodnevno „odsustvo“ šefova na svom radnom mjestu, mogućnost da zarade puno više od prosjeka i mogućnost napredovanja u poslu zbog nepostojanja tzv. “glass celinga-a” koji u firmama onemogućava njihov progres.
Zemlje u regiji sve više privlače digitalne nomade
Mnoge su se zemlje u regiji, a naročito one koje na globalnoj turističkoj sceni doživljavaju procvat, u zadnje vrijeme aktivno profiliraju kao zemlje koje žele privući digitalne nomade iz cijeloga svijeta.
Prema nekim svjetskim statistikama globalno je prisutno preko 35 miliona digitalnih nomada, a taj trend iz godine u godinu samo raste. Prema nekim procjenama, njihova brojka na svijetu će do 2035. godine dosegnuti milijardu ljudi, a prosječni digitalni nomad zarađuje otprilike 6500 eura mjesečno.
„Hrvatska je vrlo atraktivna destinacija za digitalne nomade, ali prema sadašnjem viznom režimu u Hrvatskoj mogu ostati maksimalno 1 godinu. Trenutno u Hrvatsku dolazi oko 5-10.000 digitalnih nomada mjesečno. U prosjeku zadržavaju se ne duže od 2-3 mjeseca i nastavljaju put prema BiH i Srbiji. Prema nekim istraživanjima procjenjuje se da trenutno samo u Beogradu živi više od 5000 digitalnih nomada. S druge strane, u nekim drugim europskim zemljama privremenu radnu vizu je uglavnom moguće produljiti, ovisi o mjestu, kao recimo u Češkoj, na razdoblje od ukupno tri godine. Ovaj trend može biti najveća prilika za Hrvatsku, kao i za ostale zemlje u regionu. Pogotovo kad znamo da je u proteklih 10 godina samo Hrvatsku napustilo oko pola milijuna ljudi u potrazi za bolje plaćenim poslovima, a vidim da ni u BiH ni Srbiji nije bolja situacija“, navodi Vedran.
Na globalnom tržištu rada dešavaju se ogromne promjene dolaskom AI tehnologije, ali još uvijek je u porastu potražnja za IT zanimanjima, od programera, testera, grafičkih dizajnera, web dizajnera, UI/UX dizajn, copywritera, ljudi koji se bave kreativnim pisanjem do usluga prevođenje, vođenja društvenih mreža, novinarstva. No, uvođenjem AI-a mnoga su zanimanja danas manje tražena i kako Vedran tvrdi u sljedećih desetak godina zahvaljujući razvoju umjetne inteligencije mnoga će zanimanja nestati, a u Americi se očekuje da će više od 40% svih zaposlenih biti freelanceri.
Kako se pripremiti za globalni AI cunami na tržištu rada?
Da biste bili dovoljno konkurentni i na vrijeme se pripremili za AI cunami na globalnom tržištu rada nije dovoljno prekrojiti svoj CV i „našminkati“ svoje znanje i vještine u CV-iju, pa nam Vedran otkriva šta su ključne kompetencije sadašnjih i budućih freelancera.
„Za freelancera je ključno da ima jasno vidljive pokazatelje svog dosadašnjeg rada u obliku osobnog web-a, bloga, portfolija radova itd. Recimo za programere to može biti GitHub ili StackOverflow, a za dizajnere Behance. Također, vrlo je bitno da ima optimiziran LinkedIn profil, jer danas je LinkedIn mreža preko koje se dogovara najviše poslova, htjeli mi to priznati ili ne. Isto tako, vrlo je važno da se i samostalno bave tzv. “outreach-em”, tj. proaktivnim kontaktiranjem potencijalnih klijenata. Preduvjet je da imaju jasno definirano tko im je idealan klijent, te izgrađeni profesionalni brand koji im pomaže izgraditi kredibilitet i dobiti posao. LinkedIn je odlična mreža gdje freelanceri mogu ciljano proaktivno pristupati idealnim klijentima, te kreirati sadržaj koji će privlačiti njihove idealne klijente“.
No, kad dođe trenutak dogovaranja posla bitno je da, pored tehničkih vještina i znanja, freelanceri imaju i tzv. “soft vještine”, tj. mogućnost da mogu prodati svoje znanje i usluge potencijalnom klijentom, te da imaju optimiziran CV, LinkedIn profil i portfolio koji će ih predstavljati. Iako danas dosta freelancera dolazi iz korporativnog svijeta, gdje su godinama gradili svoje radno iskustvo i stekli zavidan nivo radne uspješnosti Vedran naglašava i da se sve više projekata odvija u Agilnom načinu rada, te je bitno da budući freelanceri nauče raditi na taj Agile način.
Freelancing nije za svakoga
„Moram priznati da sam tijekom svoje prakse uvidio da freelancing nije za svakoga. Može biti super radno iskustvo, ali podrazumijeva da si ekspert u svojoj domeni, da si spreman na izlazak iz zone komfora i da dobro funkcioniraš “samostalno”, bez kompanijskih resursa na koje se možeš osloniti. Stoga sam sve potrebne detalje koji vam mogu pomoći u traženju posla objedinio u holističkom edukativnom programu „Linkedin Poduzetničkom Katapultu“ što možete saznati i u uvodnom razgovoru sa mnom na ovom servisu“, poručuje Vedran.
Također ne propušta naglasiti pitanje mirovine, odnosno penzije, o kojoj mnogi mladi ljudi, freelanceri, uopće ne razmišljaju. Radeći preko paušalnog obrta uplaćuju sebi minimalne doprinose pa savjetuje freelancere da dodatno investiraju u dobrovoljni mirovinski fond/EU mirovinu/životno osiguranje ili neki drugi financijski proizvod, kako bi na vrijeme osigurali dodatak na mirovinu i omogućili sebi visoki životni standard i u starosti.
Uspoređujući stanje na freelance tržištu rada u regiji vjerujemo da smo u velikoj mjeri oslikali prednosti i mane, sve pro & cons, s kojima se freelanceri svakodnevno susrećuz u emljama regije i BiH. Nadamo se da ćemo na ovaj način potaknuti što hitnije donošenje Zakona o doprinosima koji nedostaju u lancu zakonskih propisa koji se referiraju na usklađivanje radnih propisa vezanih za freelancere u BiH kako bismo bili spremni za što bezbolnije usklađivanje radnog prava sa evropskim propisima.
Photo: Privatna arhiva/Freepik
