Fail to plan, plan to fail izjava je koja je dobro poznata svim revizorima, kaže Alma Hadžiabdić, direktorica u odjelu za menadžment i konzalting u KPMG-u u Bosni i Hercegovini. A kakve veze ova izjava i revizori imaju s planinarenjem? Upravo nam je to, ali i mnogo više o planinarenju, otkrila naša Alma, ujedno i govornica na Konferenciji za žene u održivosti. Što je Challenge 2000+ koji je i sama završila, koje su joj najdraže planine u BiH, ali i šire, što ju je zadržalo u planinarenju, kako nam nezgode u planinama mogu pomoći na radnom mjestu… Sve su to pitanja na koja Alma zna odgovore.
U reviziju je stigla bez zaleđa i predznanja
Još kao apsolventica na Odsjeku za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Alma je počela raditi kao junior u odjelu revizije odnosno poreza KPMG-a u BiH. Predznanje u računovodstvu i reviziji nije imala pa je svaki dan na poslu bio novi izazov, ali i nova prilika. Trudila se iskoristiti svaku tu priliku i tako učiti nove stvari i napredovati. Tog se razdoblja rado sjeća, a za to su u velikoj mjeri zaslužni stariji kolege koji su nesebično dijelili znanje i pružali podršku na svakom koraku. Osim njih, veliki oslonac bili su joj i kolege koji su zajedno s njoj započinjali karijeru.
„Zajedno smo učili, pokušavali i učili iz pokušaja“, prisjeća se Alma.
Ušla je u program ACCA koji je uspješno završila, a istovremeno je gradila svoje znanje iz oblasti poreza. Kako kaže, imala je privilegiju raditi u vremenu kada se u BiH intenzivno radilo na poreznoj reformi. Stoga je s velikim brojem klijenata iz različitih industrija prošla izazove prelaska s poreza na promet na PDV, uvođenje transfernih cijena i slično. Tada je dobila priliku par mjeseci raditi u KPMG-u u Londonu. Bila je na secondmentu u odjelu indirektnih poreza, što joj je dalo potpuno novu perspektivu. Osim toga, imalo je nevjerojatan utjecaj na njezin profesionalni i privatni razvoj.
Kroz rad je prepoznala da klijenti i savjetnici ponekad imaju drugačije poglede i očekivanja jedni od drugih. Stoga se odlučila okušati „s druge strane stola“, radeći na poziciji financijskog kontrolora i compliance officera za Bosnu i Hercegovinu, Albaniju i Kosovo u farmaceutskoj industriji, točnije Abbottu.
Pročitajte više: Ove žene su predvodnice održivosti u BiH!
Borba sa stresom? Trening, joga, pas i – planine
„Tu sam, osim redovnog posla, radila na transformacijama Abbotta iz jedne orginatorske kompanije u više njih, uključujući prelazak u generičku industriju. Upravo ti višegodišnji projekti transformacija poslovanja podsjetili su me koliko sam uživala u konzultantskim angažmanima. Stoga sam prije skoro tri godine odlučila da se vratim ‘kući’ u KPMG i savjetodavne vode kao Senior Manager, a danas direktorica u odjelu za poslovno savjetovanje“, zaokružuje Alma svoj dosadašnji karijerni put.
Njezin posao najvećim je dijelom vezan za projekte koji imaju striktne i uglavnom veoma kratke rokove. Oni zahtijevaju prilagođavanje i, kako kaže, ne nužno bolju, ali drugačiju reorganizaciju vremena. Njezina pozicija podrazumijeva i dosta kontakata van ureda, što joj omogućava interakciju s velikim brojem ljudi. Upravo iz toga crpi dodatnu energiju i motivaciju.
„Teško je reći radim li sada više ili manje nego ranije, ali svakako su se obaveze i odgovornosti promijenile. Imam sreću da volim posao koji radim, imam sjajne kolege i prijatelje u KPMGu te raznolike i inspirativne klijente, što značajno mijenja doživljaj posla“.
U nošenju sa stresom pomaže joj to što je vrlo aktivna osoba. Naime, dva puta tjedno dan započinje jutarnjim treninzima s dragim prijateljicama. Ovog tjedna počinje i s jutarnjom jogom. Ima i živahnog psa koji ju pokreće svaki dan više puta, a vikendima – vikendima je uglavnom na našim divnim planinama. Upravo je planinarenje njezina velika strast.
Pročitajte više: Hoće li održivost konačno dovesti žene u uprave?
Popela je svih 78 kotiranih vrhova preko 2000mnv u BiH
Planinarenje je oduvijek bilo dio njezina života jer je njezin tata bio veliki ljubitelj prirode, strastveni šumar, lovac. Prije 20-ak godina upoznala je sjajnu ekipu mtb biciklista u Sarajevu i oni su joj otkrili svijet biciklizma. Prije pandemije obilazili su neke planinarske ture, ali dolaskom koronavirusa priča se počela zakuhavati. Zajedno s dva prijatelja, koji su bili u Challenge 2000+, počela je sve više vremena provoditi na planinarenju. Prirodni slijed bio je Challenge 2000+, koji je prošlog ljeta i završila.
Challenge 2000+ je izazov da popnete svih 78 kotiranih vrhova preko 2000mnv u BiH. Izazov nije vremenski ograničen, ne takmičite se s drugima, nego samo sa sobom. Ovaj projekt nekomercijalnog je karaktera, a pokrenuo ga je „zaljubljenik u bh planine, planinarski vodič i bh patriota koji sam vodi i održava cijeli projekat“. Na web stranici projekta nalazi se popis svih vrhova i trekovi s turama koje uglavnom snimaju ljudi koji su ih ranije prošli.
„Od učesnika se očekuje da se uslikaju na svakom vrhu. Voditelj projekta verificira svaku fotografiju, uključujući i koordinate na kojima je fotografija uslikana. Bilo je slučajeva da ljudi zbog magle ili drugih razloga misle da su se popeli na neki vrh, da budu dosta blizu, ali ipak ne na samom vrhu, pa im ti usponi ne budu verificirani i moraju ih ponoviti. Sve je to dio igre. U zavisnosti od broja vrhova koje ste popeli, osvajate brončanu, srebrenu i na kraju zlatnu značku za svih 78 vrhova“.
Pročitajte više: Kako sigurno planinariti i izbjeći nesreće na planinarenju?
‘Planinarenje me ojačalo fizički i mentalno’
S obzirom na to da je BiH zemlja bogata prirodnim ljepotama, teško joj je preporučiti jednu planinu. Kako kaže – „mislim da treba posjetiti što više“.
„Prenj je svakako posebna planina, vjerojatno i najpoznatija po ljepotama, pa je često nazivaju planetom Prenj. Jedan od meni najdražih vrhova na Prenju je Velika kapa, do koje vodi odlično markirana, tehnički nezahtjevna staza. Pogled s Velike kape je fantastičan, vidite skoro cijeli Prenj i to je šteta propustiti, posebno jer je do polazne tačke ture moguće doći automobilom“.
Osim Prenja, tu su i Zelengora, Volujak, Vranica, planine čije su staze također dobro označene. Od planina blizu Sarajeva izdvaja Visočicu i Trebević, koji su uvijek sjajan izbor. Ljetne godišnje odmore rado provodi u Dolomitima, dok joj je van ljetne sezone veoma draga susjedna destinacija Biokovo.
Kad biste ju pitali što ju je zadržalo u planinarenju, ona bi vam ukratko odgovorila – „a šta ne“! Uzbuđenje planiranja ture, predivne zore i izlasci sunca koje samo priroda može naslikati, mirisi, boje, pogledi iz doline, s vrha, s pola puta…
„Ja jednostavno uživam u svakom dijelu dana provedenog na planini. Imam divnu ekipu s kojom planinarim, to su moji bliski prijatelji, rođaci, ljudi kojima beskrajno vjerujem i s kojima bih se usudila krenuti u svaku avanturu“.
Planinarenje ju je ojačalo fizički i mentalno. Osvijestila je da određene granice postoje samo u našim glavama, da znoj i trud uvijek daju rezultate te da uvijek moramo biti svjesni okruženja i ograničenja. Također, naučila je biti prisutna u trenutku i uživati u malim stvarima.
„Nikad neću zaboraviti osjećaj skidanja gojzerica poslije mog 78. vrha. Ili ledene Coca Cole koju je prijatelj nosio zaleđenu u ruksaku da bi je podijelio pred kraj dana“.
Pročitajte više: Posjetite Prenj – ‘planinu s karakterom’ i ‘domaće Himalaje’!
Revizija i planinarenje imaju štošta zajedničko
Svaki odlazak na planinu podsjeti ju koliko je planiranje važno: od planiranja ture, opreme, ekipe. Važno je prilagoditi turu ekipi i obrnuto te vjerovati svakom članu ekipe.
„Ja sam na Volujku, na potezu između vrhova Lica i Adžovac, imala nezgodu koja je mogla završiti tragično. Ipak, zahvaljujući kolegi planinaru koji je bio s nama, sve je prošlo u najboljem redu i mi smo se sigurno spustili do auta. Upravo ova iskustva pomažu mi i na poslu. Krilatica ‘Fail to plan, plan to fail‘ dobro je poznata svim revizorima, dok povjerenje između članova tima gradi snažne međuljudske odnose koji su temelj za prevladavanje izazova i ostvarivanje zajedničkih ciljeva“.
Za kraj, Alma poručuje da nam planine nude toliko dobrih stvari i nezaboravnih uspomena, ali ih ne treba podcijeniti. Treba im pristupati s poštovanjem i pažnjom, biti spreman na promjenu planova i nikad ne dovoditi u opasnost ni sebe ni druge.
„Planine ne osvajamo, u njima uživamo onoliko koliko nam one dopuste“, zaključuje.
Foto: Canva / Privatna arhiva