Odluka Vlade Federacije BiH o povećanju minimalne plate od kraja 2024. godine izazvala je burne reakcije poslovne zajednice. Od 1. januara 2025. minimalna plata u Federaciji BiH zvanično iznosi 1.000 KM neto. Ovo povećanje, gotovo 60% u odnosu na prethodnih 619 KM, najavljeno je kao historijski iskorak ka boljoj zaštiti radničkih prava. Međutim, istraživanje “Percepcije poslodavaca o minimalnoj plati u FBiH – ekonomske posljedice i izazovi“ otkriva da je ovo pitanje daleko složenije – i daleko od konsenzusa.
Većina poslodavaca povećanje minimalne plate smatra negativnom
Istraživanje, koje su proveli Damir Bećirović, Dino Arnaut, Faruk Hadžić, Ema Burić i Admir Čavalić, otkriva da čak 95,8% poslodavaca ovu odluku percipira negativno a 85% je smatra “veoma lošom”.
Povećanje sa 619 na 1.000 KM neto povlači bruto trošak od 685 KM po radniku. To znači da poslodavci ne plaćaju samo veću platu – već i veće poreze i doprinose. Posebno su pogođeni sektori sa velikim brojem niskokvalifikovanih radnika, tekstilna industrija, trgovina, građevinarstvo i uslužne djelatnosti.
Prema istraživanju skoro 60% ispitanih poslodavaca navodi da će povećanje minimalne plate dovesti do racionalizacije troškova, što često znači otpuštanja. U najugroženijim djelatnostima moguće je gašenje do 100.000 radnih mjesta, što bi ozbiljno destabilizovalo tržište rada.
Studija je obuhvatila 881 ispitanika iz različitih sektora, s naglaskom na mikro i mala preduzeća koja čine većinu ekonomije u FBiH.
Više od polovine ispitanika razmišlja o zatvaranju poslovanja, a među mikrofirmama taj udio prelazi 66%. Kao alternativu, poslodavci predlažu model u kojem bi rast minimalne plate bio praćen smanjenjem doprinosa. Gotovo 60% ih smatra da je to najprihvatljivije rješenje koje bi ublažilo teret na poslovanje.
Neujednačen kantonalni razvoj
Dok preduzeća iz Sarajeva i većih gradova mogu lakše apsorbirati rast troškova, kompanije iz ZDK, BPK, SBK i USK ukazuju da se ovakva politika vodi “po principu jednakih pravila za nejednake uslove”, što može dodatno ubrzati odljev radne snage i kapitala iz manjih sredina.
Povećani troškovi poslovanja gotovo sigurno će se preliti na potrošače kroz više cijene proizvoda i usluga. S druge strane, bez fiskalnih rasterećenja, očekuje se i smanjenje zaposlenosti, obustava investicija i jačanje sive ekonomije.
U januaru, februaru i martu 2025. godine, zabilježen je jasan pad zaposlenosti čak 8.649 odjavljenih radnika više nego prijavljenih. Ovo je prvi put u posljednjih pet godina da februar bilježi negativan trend.
Pročitajte više: Benjamin Hekić o glavnim problemima povećanja minimalca: ‘Čeka nas divlja inflacija i povećanje sive ekonomije’
Ipak, procjene govore da bi povećanje minimalne plate moglo rezultirati rastom javnih prihoda za oko 720 miliona KM godišnje. Ovi prihodi bi, ako budu pametno usmjereni, mogli doprinijeti fiskalnoj stabilnosti i jačanju socijalnih fondova.
Podsjećanja radi, odluka o minimalnoj plati donijeta je na federalnom nivou, ali bez zakonski usklađene fiskalne politike. Iako su najavljene izmjene Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak, one još nisu usvojene. Bez ovih mjera, opterećenje na privatni sektor ostaje isto, dok se rizik od sive ekonomije povećava.
Kada se se sagledaju fiskalni efekti, situacija je sljedeća – ako bi se povećanje pratilo smanjenjem doprinosa, prema procjenama, trošak po radniku mogao bi se smanjiti za 20–30%. Ovako, budžetski prihodi rastu, ali privatni sektor trpi.
Ključni nalazi studije pokazuju kako poslodavci očekuju niz negativnih posljedica od otpuštanja radnika, preko rasta cijena proizvoda i usluga, do smanjenja investicija, izvoza i dobiti.
“Nismo protiv povećanja plata, ali smo za to da se to radi sistemski – uz reforme doprinosa i oporezivanja”, navodi jedan proizvođač iz Gračanice.
“Ako budem morao birati između gašenja proizvodnje i plaćanja nove minimalne plate, moj izbor je nažalost jasan”, kaže vlasnik male tekstilne firme iz Zenice.
Pročitajte više: Kopruner o minimalnim plaćama: “To će stvoriti lančani rast plata u javnim institucijama, što realni sektor neće moći finansirati”
Zanimljivo je da iako generalna percepcija posljedica ove odluke dominira negativnim tonom, nešto je blaža kada se govori o konkretnoj situaciji u vlastitom preduzeću. Ipak, zabrinutost ostaje izražena, posebno u sektorima koji zapošljavaju mlade, nekvalificirane radnike i žene, kategorije koje su identificirane kao najugroženije.
Sindikati, predvođeni Savezom samostalnih sindikata BiH, snažno podržavaju mjeru. Poručuju da je minimalna plata “vrijednosna granica ispod koje država ne smije dozvoliti eksploataciju radnika” i da poslodavci imaju dovoljno prostora za korekcije.
Koraci koje je neophodno napraviti
Fiskalna reforma kao prioritet:
Smanjenje doprinosa na plate i uvođenje progresivnog poreza na dohodak rasteretilo bi poslodavce, a povećalo neto primanja.
Podrška malim i srednjim preduzećima:
Posebni fondovi za subvencionisanje rasta plata u najugroženijim sektorima i regijama.
Regulacija rada na crno:
Povećanje inspekcijskog nadzora i digitalizacija rada i obračuna plata.
Uključivanje poslodavaca u dijalog:
Transparentniji i obavezni socijalni dijalog prije donošenja odluka koje imaju direktan uticaj na poslovanje.
Svi su svjesni da je minimalna plata od 1.000 KM ambiciozan i društveno opravdan korak, ali ako ostane bez sistemskih promjena, može proizvesti više štete nego koristi. Tržište rada u FBiH već je pod pritiskom emigracije, niskog nataliteta i tehnološke transformacije. Svaka odluka mora biti dio šire reforme jer bez balansirane politike, „minimalna plata“ može postati maksimalan izazov.
Studija zaključuje da su za održivu ekonomsku politiku neophodna balansirana rješenja koja istovremeno štite životni standard radnika i osiguravaju opstanak preduzeća.
