Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu ove godine proslavlja svoju 50-togodišnjicu postojanja i danas je tim povodom u okviru trodnevnog festivala “Pop in” održano predavanje poznatog dizajnera Mirka Ilića na temu “Dizajnerski aktivizam”. A potom je otvorena i Izložba plakata na temu “Tolerancija”, koju su studenti sa Likovnih Akademija u Trebinju, Širokom brijegu, Banjoj Luci i Sarajevu uradili na trodnevnoj radionici Tolerancija, koju je mentorirao Mirko Ilić.
Dizajner Mirko Ilić kreirao kultne omotnice albuma novovalnih bendova 70-tih i 80-tih
Za sebe često u šali Mirko Ilić voli reći da je “jedan od rijetkih dizajnera iz bivše Jugoslavije, koji u tadašnjoj državi nije završio Likovnu akademiju ali je napravio briljantnu karijeru i ostavio neizbrisiv trag na likovnoj i muzičkoj sceni 70-tih i 80-tih godina 20.vijeka”. Mirko Ilić rođen je u Bijeljini, a kao dijete vojnog lica živio je od Slovenije, Bosne do Zagreba gdje je proveo svoje formativne godine. Odrastao je i sazrijevao u kultnom zagrebačkom krugu Blato-Kavkaz-Zvečka, koji su krajem 70 tih i 80 tih godina u Zagrebu iznjedrili najpopularnije bendove novog vala Prljavo kazalište, Azru, Film, Haustor, o čemu je snimljen i dokumentarac Igora Mirkovića “Sretno dijete”. Istovremeno su utjecali i na nastajanje bendova sa beogradske scene novog vala Šarlo akrobata, Električni orgazam, Idoli, a bio je u doticaju sa Neu Slovenische Kunst pokretom u Ljubljani koji je iznjedrio slikarsku grupu Irwin i kultni bend Laibach. Bili su to bendovi koji su svojim djelovanjem i aktivizmom formirali generacije koju se odrastale u vrijeme idejnog raspada komunizma i konačnog rastakanja bivše države.
Mirko Ilić je zaslužan za dizajn nekih od najboljih albuma tog vremena, od kutnog prvijenca Prljavog kazališta “Crno bijei svijet”, kompilacije “Svi marš na ples”, “Doživjeti stotu” Bijelog dugmeta, “A šta da radim” Azre, “Stranca u noći” Idola, Zabranjeng pušenja “Neću da budem Švabo”, Zane, Leb i sola, Zdravka Čolića, Srebrnih krila…Poznat je i po dizajnu filmskih plakata za neke od filmskih klasika i pozorišne predstave, kao što je plakat Šijanovog kultnog filma “Ko to tamo peva”. Na vrhuncu slave strip crtača, ilustratora i dizajnera Mirko je 1986., prije raspada bivše države, otišao u New York, uz podršku svoje bivše supruge književnice Slavenke Drakulić. “Otišao sam u Ameriku da se ne bih promijenio”, danas je na početku svog predavanja izjavio Ilić, priznajući da je otišao iz bivše Jugoslavije na vrhuncu slave, “jer više ovdje nije mogao uraditi ništa novo”.
U New Yorku je radio kao ilustrator vodećih magazina i novina, bio je art direktor Time magazina, potom umjetnički direktor editorijala u New York Times-a. Dobitnik je nagrade Društva ilustratora, Društva dizajnera u izdavaštvu, Društva novinskog dizajna, Kluba umjetničkih direktora i ID Magazina. Godine 1994. i 1995. radio je kao potpredsjednik AIGA ogranka u New York-u. Predavao je dizajn na Cooper Unionu zajedno s prijateljem dizajnerom Miltonom Glaserom, a danas predaje ilustraciju polaznicima magistarskih studija School of Visual Arts u New Yorku. Ima vlastiti Studio za grafički dizajn i 3D kompjutorsku grafiku i izradu filmskih špica. Jedan je od rijetkih dizajnera i autora s područja bivše Jugoslavije čiji se radovi nalaze u slavnom njujorškom Muzeja suvremene umjetnosti MOMA.
Putujuća izložba “Tolerancija” obišla je više od 45 zemalja
Na predavanju koje je Ilić održao na temu „Dizajnerski aktivizam“ pričao je i o jednom od svojih najznačajnijih projekata pod nazivom “Tolerancija”, kojeg je pokrenuo prije šest godina. Vremenom se projekat, koji je prvobitno imao 23 plakata, pretvorio u putujuću izložbu, kojom je htio ukazati na rasizam i fašizam kao, kako često ističe, najgore društvene pojave koje su se desile ljudskom rodu.
“Imao sam tada 23 plakata i onda sam shvatio da ova izložba mora putovati, da bi mogla prozivati ljude iz drugih gradova. I upravo svaki put nađem dizajnere iz nekog drugog grada u koje izložba treba biti postavljena. Zašto? Zato jer on ili ona će napraviti plakat na temu tolerancije problema koju ta grupa ima. Na svakom plakatu tolerancija mora pisati na njihovom jeziku, da osoba u tom gradu to može razmjeti. Na izložbi u Banja Luci, razgovarajući s jednim čovjekom kojem se nisu svidjeli moji plakati, rekao sam mu da je to dobro što mu se sviđa samo jedan plakat. Jer, nije neminovno tolerancija da ti se sve sviđa. Ti nađeš nešto za sebe, druga osoba nađe za sebe. Ne mora ti se sve sviđati, jer to se zove diktatura”, rekao je Ilić.
Njegovi plakati sa izložbe Tolerancija su izlagani na javnim mjestima i dosada su obišli više od 45 gradova širom planete, od Urugvaja do Ujedinjenih Arapskih Emirata.
U nekim zemljama su plakati izazvali buru negodovanja javnosti, naročito desničarskih struja i političara, a u nekim zemljama su ih čak i uništavali. Mirko Ilić priznaje da se sva uništavanja plakata desila u zemljama Istočne Evrope, jer se, kako Mirko kaže, pokazalo da tu žive ljudi s vrlo malo tolerancije.
“Vi živite u sredini gdje ako zaradite 10 miliona niko neće pisati o vama, a ako ukradete 10 miliona svi će mediji pisati o tome. Jer, siromašniji i gluplji uništavaju, a lukaviji kradu. To se dešavalo u gradovima od Zagreba, Temišvara, Ljubljane do Slovačke“, kaže Mirko.
Govoreći o tome zašto je ovaj njegov projekat bitan i zašto je dizajnerski aktivizam važan, poručio je da je promjena vrlo važna: “Ako ti malo promjeniš sebe i promjeniš samo dvije osobe oko sebe to je ogromna stvar, jer te male promjene su jako važne“.
Mirko je također poručio: “Neke svoje plakate ne mogu svuda izložiti, jer postoje neka ograničenja zbog kojih ja ne mogu izložiti neke svoje plakate i ja ta pravila ne želim rušiti. Recimo u Njemačkoj i Austriji je zabranjeno prikazivanje kukastog križa, koje ja imam na nekim plakatima ili golotinja u Emiratima. To je kompromis koji je meni normalan. Dio naše tolerancije je i da poštujemo pravila drugih“.
Studenti iz cijele BiH su svojim plakatima ukazali na važnost tolerancije
Sa studentima Akademija likovnih umjetnosti iz Sarajeva, Banja Luke, Širokog Brijega i Trebinja proteklog vikenda je Mirko Ilić održao radionicu na temu “Tolerancija”. Zanimljivi su nastali radovi studenata iz različitih gradova Bosne i Hercegovine, koji na različite načine promišljaju pojam tolerancije u današnjem svijetu, koje zbog digitalizacije nazivamo globalnim selom, ali u kojem još uvijek stanuju mržnja, rasizam, netolerancija. A povrh svega caruje glupost i neznanje.
“Često me pitaju koliko ja imam tolerancije. Mogu reći da imam 0 % tolerancije prema gluposti. Ali ona je ponekad naprosto začuđujuća“, priznaje na kraju Mirko Ilić.
Photo: Canva/Anisa Šerak
