Bosna i Hercegovina krije nekoliko srednjovjekovnih tvrđava od kojih su neke proglašene i nacioalnim spomenicima. Jedna od njih je i najočuvanija srednjovjekovna tvrđava, koja se nalazi na sjeveru BiH, na području današnje općine Srebrenik, Stari grad u Srebreniku ili Kula u Srebreniku.
Čuvena srednjovjekovna Kula na obroncima Majevice
Ova srebrenička Kula nalazi se na putu Tuzla-Županja, odnosno Tuzla-Brčko, nekih 5 kilometara iznad grada Srebrenika, na sjeveroistočnim obroncima planine Majevice. Smještena je na visokoj, strmoj, gotovo nepristupačnoj stijeni iznad doline rijeke Tinje. Kako je to bilo posve normalno u srednjem vijeku, da bi se lakše odbranili od onih koji bi ih napadali, ispod tvrđava su se gradili duboki kanali, preko kojih bi se izgradio most kojim se jedino moglo ući u tvrđavu. Zbog toga je i ova srednjovjekovna tvrđava izgrađena na nepristupačnom mjestu i povezana s mostićem s prilaznim putem. Tvrđava se sastoji od tri povezana dijela, a ima četiri kule i manji dvorac.
Ne postoje historijski izvori koji govore o vremenu kad je tvrđava izgrađena, ali se pretpostavlja da je uzgrađena kao jedna od stolnih kraljevskih gradova na sjeveru Bosne u vrijeme vladavine bosanske kraljevske dinastije Kotromanić. Najstariji historijski izvor u kojem se spominje Srebrenik i njegova Gradina je povelja bana Stjepana II Kotromanića u kojoj se prvi put pominje datum 15. februara 1333. godine, kada je bosanski ban Stjepan Kotromanić pod Starim gradom, u svojoj Povelji pisanoj bosančicom, koju je potpisao s Dubrovačkom Republikom ustupio Ston i Pelješac Dubrovčanima.
Legenda o porijeklu imena Srebrenik se vezuje za priču o tome kako je grad dobio ime po srebru, ako nigdje u blizini nema rudnika srebra. Nekada davno tri su se kraljice nadmetale koja će za sebe sagraditi ljepši grad. Jedna je sagradila grad na Sokolu, druga je sagradila Gradačac, a treća je rekla da njen grad koji je nazvan Srebrenik sjaji kao da je od srebra.
Kula u Srebreniku pominje se 1363. godine, kada je ugarski kralj Ludovik šaljući vojsku prema Bosni, izgubio tešku bitku pod srebreničkom Gradinom. No, 30 godina kasnije Srebrenik pada pod mašarsku vlast kralja Sigismunda. Mađari su u tri navrata zauzimali Srebrenik, 1405., 1408. i 1410. godine, a potom su srebrenički Stari grad dali kao poklon srpskom despotu Stefanu Lazerviću. Bosnaki kralj Stjepan Tomaš uspio je na kratko vrijeme tvrđavu vratiti pod bosansku upravu 1433. godine, ali već 1452. godine ponovo pada pod vlast Lazarevića, koji je ponovo predaju Mađarima. 1462. godine Osmanlije osvajaju Srebrenik, iz kojeg su godinu dana poslije slomili otpor srušili Bosanskog kraljevstva. Nedugo zatim stara Gradina potpala je pod vlast ugasrkih banova, da bi je Osmanlije osvajaju između 1510. i 1519. godine i u Srebreniku uspostavljaju svoju vlast. Stari grad u Srebreniku biva potpuno napušten 1835. godine, pretrpivši ozbiljna oštećenja.
Srednjovjekovnna tvrđava s četiri kule
Srebrenička kula se sastoji iz tri povezana dijela sa četiri kule i malešnim dvorcem. Kad dođete pred ulaz u tvrđavu do gradske kapije stići ćete drvenim mostićem preko dubokog kanala.
Donji Grad vas dočekuje sa kvadratna četvorostrana kulom sa dvorištem i pomoćnm zgradom, a odakle se pored okrugle četvorostrane kule, kula I, stiže do platoa na kome se nalazi kasarna. Pored četvorostrane kule vode kamene stepenice do pješačke kapije Gornjeg Grada odnosno Srebreničke citadele. U citadeli se nalazi manji dvorac, pored koga je na vrhu stijene smješten veliki okrugli četvorostrani Donđon, a to je najjača kula, kula II u tvrđavi, i označava posljednje mjesto odbrane.
Treća kula, kula III, se nastavlja na zapadni zid, a u njoj se nalazi cisterna. Četvrta, kula IV ili glavna kula nalazi se na najvišem dijelu grada i zajedno sa glavnom zgradom predstavlja središnji objekt strog grada.
Kao jednu od najočuvanijih srednjovjekovnih tvršava Stari grad Srebrenik predstavlja definitivno idealan prijedlog za vašu vikend destinaciju, kao mjesto koje svakako vrijedi posjetiti u našoj zemlji.
Photo: furaj.ba/hocu.ba/radiosrebrenik/tzsrebrenik/visitbih
