Nekoliko snažnih zemljotresa koji su zadesili područje jugoistočne Hercegovine u periodu od 22.4.2022. a snažno su se osjetili i u dijelovima centralne Bosne, prouzrokovali su novi val stresa i nervoze, straha i panike kod našeg stanovništva. Poučeni vrlo dramatičnim iskustvima koje je prouzrokovao potres u susjednoj Hrvatskoj prije dvije godine svako novo kretanje tla u ljudima razumljivo izaziva vrlo intenzivan osjećaj straha i panike.
Imajući u vidu aktuelni rusko-ukrajinski ratni sukob, te 30-tu godišnjicu početka ratnih sukoba u BiH, posve je razumljivo da su ti događaji dodatno izazvali nenadanu i mučnu retrospektivu stresnih zbivanja kojima smo bili izloženi u vremenu prije 30 godina. I onda nas, na sav taj dramatični psihološki ringišpil, dočeka i vrlo jak zemljotres. I to ne jedan, nego serija malih, opominjućih podrhtavanja tla koja kao da nas žele u ovim turbulentnim vremenima dodatno upozoriti i na nepredvidljivost zemljine utrobe.
Strah od zemljotresa je moguće kontrolirati!
Alma Tihić, magistrica je društvenih nauka iz područja psihologije i akreditovani Geštalt psihoterapeut u Evropskoj asocijaciji za Geštalt psihoterapiju. Voditeljica je psihološkog savjetovališta i predsjednica Udruženja za psihološku podršku i edukaciju Actum u Tuzli. S Almom smo razgovarali Tihić o tome kako se ponašati u ovakvim situacijama.
Alma, što nam je najbolje činiti u ovako iznimno nezahvalnoj situaciji kad svako škripanje stolova i stolica budi u nama asocijaciju na zemljotres i osjećaj straha i panike?
Osjećaj straha i panike u situacijama poput zemljotresa, su prirodna reakcija našeg organizma u stresnim situacijama. Prirodne katastrofe posebno trigeruju strah, jer su to složene situacije u kojim nemamo gotovo nikakvu kontrolu nad događajem kojem svjedočimo. Poplave, požari, zemljotresi… sve su to situacije u kojima je ljudski život direktno ugrožen, zbog toga i jesu vrlo složene i ugrožavajuće po naše mentalno zdravlja. Upravo zbog svega toga, vrlo su oskudne mogućnosti i našeg djelovanja. Najvažnije je ostati svjestan da se zemljotres upravo događa i da je normalno da nas preplavljuje panika. Potrebno je postupati po preporukama koje inače važe u takvim situacijama (npr. sakriti se na određeno mjesto u kući ili stanu, ne koristiti lift, izaći van, ako smo u mogućnosti… itd).
Koji su to osnovni alati, vježbe i savjeti koje svako od nas može činiti kako bi spiječio/la napadaje straha, nervoze i panike prouzrokovane potencijalnim kretanjem tla?
Osnovni alat koji možemo koristiti u ovoj i sličnim situacijama jeste umirivanje putem osvještravanja našeg disanja. Umiriti disanje svjesnim udisajem i izdisajem, pokušati umiriti misli i pronaći mjesto koje nam se čini najsigurnijim u tom momentu, te se tu smjestiti i čekati da opasnost prođe.
Kako rješavati nagomilana traumatska iskustva koja se javljaju u ovom postpandemijskom vremenu, a koja su dodatno trigerovana, odnosno pogoršana situacijom nastalom nakon zemljotresa?
Nagomilana traumatska iskustva su ozbiljna emocionalna stanja koja narušavaju naše mentalno zdravlje. Svako traumatsko iskustvo bilo da mu trenutno svjedočimo ili da je pohranjeno u našu podsvijest, predstavlja teret za naše emocije. Ukoliko nas kod retraumatizacije preplavljuju emocije straha, panike, nemoći itd..koje nas blokiraju u svakodnevnom funkcionisanju, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Ometanje svakodnevnog funkcionisanja podrazumijeva da nismo u stanju obavljati uobičajne dnevne aktivnosti: ne možemo izaći iz kuće, ne možemo spavati, izbjegavamo ljude i komunikaciju, imamo problem sa apetitom, gubimo koncentraciju, imamo neprekidno preplavljujuće panične misli itd. Ukoliko se ovo desi potrebno je raditi na osvještavanjima svojih trauma i pronalaziti njihove okidače u sadašnjem trenutku. Važno je znati da trauma pripadaju našoj prošlosti, a da se ovdje i sada samo povremeno “upale” u vidu misli ili slika, zbog kojih nas preplavi potpuni osjećaj bespomoćnosti.
Koja su to najteža iskustva s kojima se susreću vaši klijenti/pacijenti u ovakvim posttraumatskim situacijama? I što savjetujete takvim klijentima/pacijentima?
Najteži je uvijek osjećaj potpune bespomoćnosti i gubitka kontrole nad situacijom, te strah od smrti. Također vračaju im se slike iz prošlosti, što dodatno zakomplikuje cijelu situaciju. Kod klijenata se najčešće javlja gubitak motivacije, socijalna anksioznost, panični strah za egistenciju, kao i produžena anksioznost i isčekivanje narednog zemljotresa. Sa klijentima najčešće prođem kroz psihoedukaciju, jer je važno da se upoznaju sa svojim reakcijama i da prihvate da je strah i panika prirodna reakcija našeg organizma u stresnim situacijama. Također sa klijentima razvijam njihove vlastite sisteme samopomoći kroz vježbe relaksacije i i vježbe prebacivanja fokusa.
Kako se osloboditi posttraumatskog sindroma nakon zemljotresa? Šta preporučujete da možemo činit kako bi se stabilizirali i sljedeću sličnu traumatsku situaciju dočekali spremniji i pribraniji?
Nikada zemljotres nećemo moći dočekati spremni ili pribrani. Reakcija našeg organizma će uvijek biti ista, panika, strah, kod određenih ljudi potpuna paraliza. Možda bi moj savjet bio da svako za sebe napravi vlastiti plan reagovanja u ovakvim situacijama. Samoupute koje mogu pomoći. Npr: “Polako diši. Nađi mjesto koje ti se u ovom momentu čini najsigurnije. Da li mogu izaći bezbijedno vam? Gdje su ostali ukućan? Trebam sačekati da prođe podrhtavanje tla….itd”
Photo: Pexels/privatna arhiva
