Krajem aprila redakcija koja stoji iza stvaranja ženskog magazina Gracija proslavila je svoj 17. rođendan. S Belmom Pećanin, vlasnicom i direktoricom Gracije i Mersihom Drinjaković, urednicom Gracije prisjetili smo se svih tih dirljivih trenutaka s početka stvaranja Gracije, ali i svih onih lijepih i manje lijepih trenutaka kroz koje su prolazile svih ovih 17 godina.
Netipični glavni urednici stvorili su vrlo netipičan ženski magazin
Belma Pećanin se prisjeća da su poslijeratnih godina bosanske žene uglavnom čitale hrvatsku Gloriju i tih godina često je znala pitati svog supruga Senada Pećanina, prvog vlasnika i glavnog i odgovornog urednika političkog magazina Dani, zašto ne pokrene neki ženski magazin.
“Senad mi je na kraju rekao da će pokrenuti ženski magazin ali da ja moram smisliti ime. Nismo željeli da to bude ime koje bi u startu predodredilo neku nacionalnu ciljnu grupu i tako je moja sestra, koja ima kumu po imenu Gracija, rekla pa zašto ne date magazinu ime Gracija. Iako mnogi misle da je ime magazina nastalo po pjesmi Johnyija Štulića ustvari je magazin dobio ime po stvarnoj osobi”, prisjeća se Belma.
U proljeće 2004, kad me Alma Durakovic, jedna od tadašnjih novinarki u Danima, nazvala i rekla da ekipa iz magazina Dani pokreće ženski magazin Gracija i da će me iz suradničke ekipe Dana prebaciti u redakciju u Graciji, sjećam se da sam bila nemalo iznenađena. Iako nisam novinarka po vokaciji desetak godina sam uspješno žonglirala sa svojom primarnom i povremenom novinarskom karijerom u tom gracioznom novinarskom svijetu. Bila sam jedna od članica Gracijine prve redakcije i donosila priče o fenomenalnim Bosankama/cima i Hercegovkama/vcima u vrijeme dok još nije bilo društvenih mreža i portala i kad su se magazini i novine kupovali na trafici, listali i čitali.
Glavnina prvobitne redakcija magazina Gracija bila je satkana uglavnom od novinarki koje su se primarno bavile dnevno političkim temama. Mersiha Drinjaković, današnja urednica Gracije, se prisjeća kako se obrela u svijetu vrlo osebujnog ženskog novinarstva, po kome je Gracija postala prepoznatljiva.
“U Danima sam bila u saradničkom odnosu i meni je kao mladoj dnevnopolitičkoj novinarki, koja dolazi iz dnevne novine, iskustvo prelaska u Graciju, u svijet light novinarstva, bilo vrlo zanimljivo. Bez lažne skromnosti ću reći da je Gracija imala sreću da je vode ljudi koji su vrlo neobične individue u privatnom a i profesionalnom životu i da su baš takvi ljudi dali poseban pečat Graciji. Od prve urednice Jasne Jelisić, pa Vedrane Seksan, do dolaska potpuno netipične osobe za glavnog urednika, Ozrena Kebe, zatim Alme Duraković, do mene, svi glavni urednici koji su radili u Graciji su ostavili svoj pečat. Odgovorno tvrdim da Graciju i njezin koncept nužno od samih početaka čine ljudi koji stvaraju njen sadžaj”, kaže Mersiha.
Ulazak u ozbiljnije novinarstvo s pričama o političarima
Nakon što se, druga urednica po redu, Vedrana Seksan, odlučila posvetiti svojim glumačkim projektima, u njihovu redakciju je došao Ozren Kebo, koji je unio svoj duh i sa sobom donio znatne promjene.
“Odjednom mi te 2008. i 2009. više ne pričamo samo o kupaćim kostima, ne bavimo se samo pričama o našim filmskim uspjesima, filmskim priznanjima i stvaraocima, nego imamo političare i ozbiljne priče. Otvaramo priče i teme koje su i za publiku i za nas drugačije i u taj nepoznat prostor ušli smo hrabro ostavljajući u magazinu lifestyle po kojem smo već bili prepoznati. Od početka osnivanja naša je vrijednost ustvari to što smo potpuno netipični i što kod nas možeš očekivati sve”, kaže Mersiha.
Na pitanje koje je sama nedavno postavila na nedavno održanom tuzlanskom Festivalu savremene žene o tome šta Graciju određuje kao magazin suvremene žene Mersiha je odgovorila: “Činjenica da imamo na čelu naše parade ženu koja je potpuno netipična za naše uslove ostavlja apsolutno potpunu slobodu autorskom i uređivačkom timu. Nikad nismo osjetili pristiske iznutra, nikad niko nije osjetio tegobu zbog privatne vlasničke strukture medija. Belma može imati utjecaja na medij s marketinške strane, ali nikad neće zloupotrijebiti svoju moć jer u zaglavlju piše da je vlasnica. I to nama ostavlja neslućene mogućnosti da iz sebe donesemo neku drugačiju priču, da eksperimentišemo s naslovima na bezbroj načina, bez da imamo posljedice”, tvrdi Mersiha.
Također naglašava da sad iz lagodne pozicije uređivanja mjesečnog magazina, znajući koliko lomi ritam stvaranja dnevnog magazina, ponekad nije ni svjesna s kakvim se u Graciji poštovanjem i profesionalnošću pristupa temi i sagovorniku.
“Mi imamo vremena da se posvetimo sveobuhvatno svakoj temi i sagovorniku jer imamo povratnu informaciju od publike koja prepoznaje da si uložio sebe, trud i energiju da im podastreš neku priču. Ne bježimo čak ni od vlastitog ličnog iskustva da neke teme otvorimo jer smo ih osjetili na vlastitoj koži”.
Najbolja balkanska naslovnica svih vremena
Svih ovih 17 godina Gracija je bila prepoznata kao magazin u kojem su nastajale snažne novinarske ženske priče, kao medij koji na pravi način obrađuje određene tabu teme, koje su uvijek bile začinjene posebnom dozom društvenog aktivizma. No, ono što ih je posebno odredilo posljednjih godina su njihove čuvene naslovnice, koje su snažno odjeknule u javnosti i postale njihov zaštitni znak.
Jedna od takvih je naslovnica novogodišnjeg broja koju su objavili krajem decembra 2018., a na kojoj je kao osoba godine bila objavljena naga fotografija hercegovačke književnice, a danas ambasadorice BiH u Češkoj, Martine Mlinarević. Naslovnica ne bi bila nimalo šokantna zbog njene nagosti na fotografiji, nego upravo zbog toga što je prikazivala potpuno drugačije, nago poprsje Martine Mlinarević, koje je otkrivalo odstranjenu lijevu dojku nakon mastektomije koju je Martina morala obaviti kao preventivni zahvat tokom svoje dvogodišnje borbe s rakom dojke.
“Kad imaš jednu naslovnicu, koju je jedan od najvažnijih autora s ovih prostora Dragan Bursać okarakterisao kao najbolju balkansku naslovnicu svih vremena, koja je napravila tektonske poremećaje, ti se nađeš u škripcu. Jer kako dalje, kako opravdati povjerenje publike i opravdati tu naslovnicu”, tvrdi Mersiha.
Belma se prisjeća da je dan prije nego što će taj famozni novogodišnji broj doći u Sarajevo, krenula na put u Zagreb i da naslovnicu nije stigla ni vidjeti. ” Probudila sam se to jutro u hotelu i ugledala da na telefonu imam milion propuštenih poziva, njemačkih, srpskih, hrvatskih i prvo što mi je palo na um je da mi je neko hakovao telefon. Ubrzo sam skontala da su to bile reakcije na našu naslovnicu, jer su mnoge redakcije tražile da prenesu tekst i naslovnicu. I po toj smo naslovnici i vani prepoznati. Teško je to potrefiti, to se jednom u životu dešava da ubodeš takvu naslovnicu”, kaže Belma.
U sarajevskoj redakciji za to vrijeme su također zvonili telefoni i svi su im čestitali i raspitivali se kako su došli na ideju da naprave tako hrabar potez.
“ Mi smo tu naslovnicu pripremali 3-4 mjeseca. Intenzivno smo 2 mjeseca doslovno svaki milimetar te naslovnice pomno obrađivali i bili smo spremni da će izazvati burne rekacije, ali ne u takvoj mjeri. Martina je sve to iznijela na vrlo hrabar način. Preko te naslovnice su joj se upućivale uvrede političke pozadine, koje su su bile krajnje degutantne, usmjerene na bolest i sve ono kroz što je ona prolazila tokom liječenja”, priznaje Mersiha.
No, ono što je najviše raduje je što je ta naslovnica polučila vrlo jaku osvještenost među ženama, posebno mladim ženama, o nužnosti preventivnih pregleda dojki, čega su postali svjesni nakon što su iz ginekoloških službi dobili nezvaničan podatak da je značajno porastao broj mladih žena koje su radile preventivne pregleda dojke u ambulantama.
No, njihova se snažna društvena angažiranost nije zaustavila na toj naslovnici. Odlučili su izaći iz kutije i progovoriti i o drugim važnim temama, od priče o podizanju svjesnosti o nužnosti legaliziranja upotrebe kanabisa koju je iznio glumac Irfan Ribić do nedavne priče koju su na tu temu uradili s Džejlom Glavović i njenim mužem Mahirom Očuzom. Pričali su i o migrantima i predstavili su sirijsku migrantsku porodicu, oca s troje djece koji je u Sarajevu čekao čak 5 godina na spajanje sa suprugom koja je cijelo to vrijeme bila u Njemačkoj.
Za novogodišnji broj koji se pojavio u jeku pandemije, krajem 2020. godine vodili su gotovo maratonske razgovore koga staviti na naslovnicu i ubrzo su se složili da to treba biti neka medicinska radnica, neko ko je iznio najveći teret na terenu radeći s pacijentima. “Uradili smo terensko istraživanje i nakon brojnih razgovora dobili smo ime medicinske sestre Arijane Karić iz sarajevskog Doma zdravlja Omer Maslić. To je bila naslovnica koja nam je priskribila puno simpatija, jer su ljudi prepoznali da smo u toj groznoj pandemiji izvukli lice jedne heroine koja nas je izvlačila iz tako teške situacije”, kaže Mersiha.
Prelazak na digitalni medij
Nakon vrlo burnih 17 godina Gracije tokom kojih ih je karakterizirala stalna promjena suočili su se i nužnom adaptacijom na digitalnu revoluciju. Tvrde da im je pandemija donekle i pomogla da se što prije prilagode digitalnom formatu.
“Portal smo imali dugo godina, ali smo se maćehinski odnosili prema njemu, jer nam je core biznis bila novina. Pandemija nas je okrenula online radu i onda smo posevećeno radili na razvoju portala. Otvorili smo prvih mjeseci arhive i ljudi su nas prepoznali. Mi smo doprli u aprilu, maju i junu 2020. do neslućenog čitateljstva, jer su svi sjedili kući, a mi smo otvorili svoje tekstove koje smo imali prethodnih 15 godina i nove generacije to nisu čitale i to nam je donijelo novu publiku”, kaže Mersiha.
Nastavili su kreirati dizajnerska rješenja za digitalno izdanje Gracije i kao mali tim posvetili su se kvaliteti autorskih tekstova koje objavljuju, jer nemaju dovoljno ljudi koji ga mogu puniti sadržajem na dnevnoj osnovi.
“Taman dok smo mi dostigli neke željene brojke pregleda na internetu, javiše nam ovi globalni digitalni stratezi da više nisu brojke važne, nego sadržaj i kvalitet. I mi tako dođosmo na ono što smo od početka i tvrdili”, kroz smijeh veli Belma.
Odolijevali su raznim krizama, od one financijske krize iz 2008, poplava, corona pandemije, pa sad i rata u Ukrajini, koji je i njih indirektno pogodio s poskupljenjem cijene papira na globalnom tržištu i uvjek su se oporavljali od krize. Tako se vrlo često nađu u situaciji da odgovaraju na postavljeno pitanje koje ih poprilično frustrira, a vezano je za opstajanje printanog izdanja.
“Mi branimo naše pravo da zadržimo print koliko nam okolnosti i globalne i lokalne to budu dopuštale. Gracija ostaje u printanom i u digitalnom mediju. Ne znamo da li će ona postati kvartalno ili polugodišnje luksuzno izdanje, sve su opcije aktuelne. Ljepota u ovom poslu je što svaki dan donosi neka nova iznenađenja, koja i nas potiču da tražimo unutar sebe različite reakcije. Ovo je jedan izazovan, vrlo ispunjavajući posao, koji uzima jako puno, ali ti se vraća kroz svaki zagrljaj, osmijeh našeg čitatelja”, govori Mersiha.
Prilagođavaju sadržaj novim izazovima jer je to jedina dobitna kombinacija izazvana sve manjim budžetima i nelojalnom konkurencijom. No, vjeruju da kad imaš svoj koncept, zdrave temelje, odličan odnos unutar redakcije, puno povjerenje jednih u druge, uzajamno nadopunjavanje, onda ni teškoće s izdavanjem printanog izdanje ne predstavljaju više problem.
I Belma i Mersiha su se složile na kraju našeg razgovora da će istrajati u misiji koja svih ovih godina krasi Graciju, a to je da “donose priče kojima pokušavaju promijeniti svijet oko sebe i ispraviti sve one nepravilnosti koje se mogu ispraviti”.
Photo: Gracija
