Hrana i raspoloženje često idu ruku pod ruku, stoga možda posegnemo za vrećicom čipsa kad se osjećamo loše ili, zbog stresa, uopće ne možemo razmišljati o hrani. Normalno je da teške emocije izazovu prejedanje ili nedostatak apetita. Međutim, u slučaju kliničke depresije, promjene u prehrani mogu postati dugoročne i dovesti do drastičnog povećanja ili smanjenja tjelesne težine.
Povezanost između depresije i težine
Dobivanje na težini i depresija mogu proizaći iz socijalnih, okolišnih i bioloških čimbenika, kaže Roger McIntyre, dr. med., profesor psihijatrije i farmakologije na Sveučilištu u Torontu. Na primjer, osobe koje su u financijskoj nesigurnosti ili su imale teško djetinjstvo izložene su većem riziku od pretilosti i depresije, piše Webmd.
Okolišni čimbenici također mogu igrati ulogu kod onih koji žive u “pustinjama hrane” ili “močvarama brze hrane”, navodi McIntyre. Živjeti okružen brzim zalogajnicama i trgovinama s praktičnom hranom, a daleko od trgovina s voćem i povrćem, otežava zdravu prehranu.
Veza između depresije i težine djeluje u oba smjera. Osobe s depresijom imaju veću vjerojatnost za pretilost, a osobe s pretilošću izložene su većem riziku od depresije.
To je klasično pitanje “što je bilo prije, kokoš ili jaje”, kaže Rodrigo Mansur, dr. med., psihijatar na Sveučilištu u Torontu. Znanstvenici još uvijek pokušavaju razjasniti složenu mrežu čimbenika koji stoje iza tih odnosa.
Nije jednostavno kao da ljudi razviju depresiju, izgube motivaciju za tjelovježbu i jedu više, pa zbog toga dobivaju na težini. Postoji nešto istine u tome, ali to je pojednostavljenje onoga što se zapravo događa – veli McIntyre, prenosi 24sata.
Jedan od klasičnih simptoma depresije je gubitak interesa i uživanja u aktivnostima, a klinički naziv za to je anhedonija. Znanstvenici kažu da je to povezano s nagradnim sustavom mozga, što može uzrokovati da nekoć ugodne aktivnosti postanu obične.
Pročitajte više: Fitness Anny, od neimaštine do tisuća oduševljenih klijentica: ‘Žene ste, možete sve’
Kada situacija postaje ozbiljna?
Primjerice, jezik detektira okuse poput slatkog i ukusnog umamija, ali sami užitak u hrani obrađuje i procesuira mozak. Ako taj sustav nagrade ne funkcionira ispravno, osoba može uzeti veću količinu hrane za slabiji užitak.
Depresija također može narušiti kontrolu impulsa. Istraživanja su pokazala da su osobe s depresijom sklonije rizicima, poput nepromišljenog seksualnog ponašanja. Slični kognitivni poremećaji mogu dovesti do poremećaja prehrane, kao što su kompulzivno prejedanje ili bulimija.
Hormon stresa, kortizol, također može igrati ulogu jer je povezan s inzulinskom rezistencijom i pretilošću. U početku, stres može smanjiti apetit, no dugoročni stres može povećati razinu inzulina, smanjujući razinu šećera u krvi i uzrokujući žudnju za slatkom i masnom hranom.
U rijetkim slučajevima, osobe s depresijom mogu imati kognitivne iskrivljenosti ili misli koje mijenjaju njihovo viđenje svijeta, što dovodi do promjena u težini, kaže Elizabeth Prince, dr. med., psihijatrica na Sveučilištu Johns Hopkins. Prince provjerava kod svojih pacijenata znakove da svjesno izbjegavaju hranu zbog vjerovanja da, na primjer, “nisu zaslužili hranu”. Ako je to slučaj, to je znak da je njihova depresija postala ozbiljna.
Pročitajte više: Svi ga volimo jesti, ali uzrokuje bore. Liječnica: ‘Zbog njega ćete brže ostariti’
Kako prekinuti povezanost?
Simptomi depresije mogu se jako razlikovati od osobe do osobe. Zato bi i liječenje trebalo biti prilagođeno pacijentu.
Ne postoji jedan univerzalni lijek za depresiju. Liječenje je individualizirano i na njemu bi ljudi trebali raditi sa svojim liječnikom koji ih najbolje poznaje – kaže Prince. Dodaje da je najbolji plan liječenja onaj koji rješava i depresiju i problem težine “jer očito jedno utječe na drugo.”
McIntyre kao prvo pitanje postavlja svojim pacijentima spavaju li dobro. Ponekad im prepiše lijekove ako misli da bi to moglo pomoći. Također, naglašava osnovne principe zdrave prehrane. Na kraju, potiče ljude da se bave nekom tjelesnom aktivnošću. U istraživanju je pokazao da osobe koje ostaju aktivne, čak i samo odlaskom na posao, u školu ili volontiranjem u zajednici, imaju znatno bolje rezultate u liječenju depresije.
“Ne predlažemo da trče maraton, ali mora postojati neka aktivnost”, navodi liječnik.
Činjenica je da ne postoje univerzalna pravila za liječenje depresije i problema s težinom.
“Nema čarobnog rješenja. Mislim da budućnost nosi veliki potencijal za poboljšanje rezultata – kaže McIntyre. Ipak, nada se da će buduća istraživanja i podaci u ovom području dovesti do boljih, na dokazima utemeljenih pristupa”.
Foto: Canva
