Femicid i nasilje nad ženama teme su koje nas iz dana u dan sve više zastrašuju i traumiraju, no nažalost, po pravilu, vrlo brzo iščeznu s radara naših medijskih kuća i portala. Sa društvenih mreža ih za dva-tri dana zamijeni neka trivijalna vijest o veleumnim dosezima naših političara, neka sladunjava epizoda iz života “wannabe celebrity” balkanskih zvijezda ili neki sočan trač državno-mahalskog nivoa. Nije zabrinjavajuća amnezija “muškog svijeta” koji vlada ovim prostorima, zabrinjavajuća je, ustvari, amnezija nas žena, koje živimo u izmaglici našeg prividno sigurnog i udobnog života i koje vrlo često zaboravimo da se i mnogima od nas nasilje vrlo lako može desiti.
Kako preduprijediti nasilje u tvom okruženju, na poslu, u komšiluku, kako prepoznati ženu koja od straha ne smije priznati da trpi nasilje, kako pomoći ženi koja nema svojih prihoda i egzistencijalno je ugrožena, kako je ekonomski osnažiti…? Sve su to pitanja o kojima trebamo baš mi žene pričati na našim jutarnjim kafama, na našim sedmičnim kružocima, tokom naših shopping tura. Jer, što više znamo o tome kako ženama koje trpe nasilje pomoći, koliko je važno ekonomsko osnaživanje žena, kako ih zaštititi od daljnje traumatizacije, koju psihoterapiju preporučiti, zasigurno će biti manje žena koje trpe nasilje. A dovoljno je da našim savjetima i podrškom pomognemo jednoj ženi za cijelog našeg života. Makar jednoj. I to je golemo.
O tome kako i na koji način Sigurna kuća u Kantonu Sarajevo može pomoći ženama koje trpe nasilje razgovaramo sa psihologinjom Arijanom Ćatović iz Sigurne kuće, Fondacije za lokalnu demokratiju iz Sarajeva.
Ekonomsko osnaživanje žena u Sigurnoj kući je najvažnija karika
Vjerujem da ste već čuli da postoji Sigurna kuća koja pruža sigurno utočište ženama i djevojkama koje su pretrpjele ili trpe nasilje, i koja nerijetko zbrinjava i cijele familije, žene s djecom. U periodu od 2000. godine do kraja jula ove godine u Sigurnoj kući Sarajevo i Skloništu za djevojke Fondacije lokalne demokratije bile su smještene 834 žene, 1.092 djece i 388 djevojaka.
“Sve korisnice koje su smještene u Sigurnoj kući i Skloništu za djevojke Fondacije lokalne demokratije pored obezbjeđenja fizičke zaštite i sigurnosti dobiju individualno prilagođen psihosocijalni tretman kako bi im se pomoglo u prevazilaženju traumatskih iskustava i reintegraciji u društvenu zajednicu. Korisnice se kroz psihosocijalni tretman, također osnažuju da kvalitetno organiziraju svoj život i ekonomski osnaže. Najveći broj žena koje su boravile u Sigurnoj kući su završile srednju školu, dok je manji broj žena samo sa završenom osnovnom školom. U Sigurnoj kući su bile smještene žene i sa završenim fakultetom. Najveći broj djevojaka, koje su bile ili su još uvijek smještene u Skloništu za djevojke, pohađaju srednju školu, nešto manji broj je djevojaka koje su pohađale ili još uvijek pohađaju osnovnu školu, a također je tu manji broj djevojaka koje su završile školovanje“, pojašnjava Arijana Ćatović.
U sklopu Fondacije lokalne demokratije otvoren je Centar za žene, koji u Sigurnoj kući smatraju i svojom „produženom rukom“ jer upravo su fokusirani na ekonomsko osnaživanje žena, što je i ključna karika u lancu pomoći i podrške ženama koje su pretrpjele ili trpe nasilje.
“Kroz program Ekonomskog osamostaljivanja koji se provodi u Centru za žene korisnice Sigurne kuće i Skloništa za djevojke se uključuju u radionice i ciljane edukacije za stjecanje vještina pisanja životopisa, razgovora za posao, kao i informisanju gdje i na koji način da traže oglase za posao. Kroz edukacije se korisnice osposobljavaju da, u početku kroz mentorstvo a kasnije samostalno, traže oglase za posao, popunjavaju i šalju aplikacije i u konačnici odlaze na razgovore za posao”, dodaje Arijana.
Pročitajte više: Zilka Spahić Šiljak: “Rodni stereotipi uzrok su manjka žena na lederskim pozicijama”
Također tvrdi da se upravo ovakav pristup učenja kroz aktivno sudjelovanje u procesu, pokazao veoma pozitivan, jer u velikoj mjeri jača samopouzdanje žena štićenica i potiče ih na aktivno djelovanje. Pored navedene edukacije, mentorstava i podrške u samostalnom pronalaženju poslodavaca stručno osoblje iz Centra za žene i Sigurne kuće povezuje svoje korisnice sa društveno osviještenim poslodavcima/firmama s kojima već godinama sarađuju, pomažući im i na taj način da se zaposle, u skladu s njihovim kvalifikacijama i vještinama.
“U sklopu Centra za žene se razvijaju i posebni programi pomoći i podrške za ekonomsko osnaživanje žena, koji podrazumijevaju podršku u pisanju poslovnih planova i nabavci neophodne opreme za realizaciju razrađenih i ekonomski održivih poslovnih planova. I kroz ovakav vid projekata je uključena odgovarajuća edukacija i mentorstvo. Također, veoma je bitno naglasiti da je Sigurna kuća Fondacije lokalne demokratije partner Ministarstvu za rad, socijalnu zaštitu, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo u realizaciji Socijalnog programa namijenjenog za pomoć i podršku ženama žrtvama nasilja u porodici koje su prošle kroz psihosocijalni proces osnaživanja u Sigurnoj kući i odlučile da samostalno nastave život. Kroz ovaj program ženama se pruža pomoć u finansiranju kirije i režijskih troškova u periodu od šest mjeseci. Ovakav vid pomoći je veoma dragocjen jer ženama omogućava da se lakše osamostale i ekonomski osnaže nakon izlaska iz Sigurne kuće“, ističe Arijana.
Kad izađu iz Sigurne kuće žene su spremne za samostalan život
Kad govorimo o ženama koje su pretrpjele ili trpe nasilje vrlo često zaboravljamo na njihovu nemoć u ostvarivanju svojih egzistencijalnih prava upravo zbog ekonomske ovisnosti o muškarcima, nasilnim muževima, partnerima, očevima. Bezbroj je sjajnih primjera žena, koje su se u borbi za svoj i život svoje djece skonile u sigurnu kuću, koja im je ponudila program za ekonomsko osnaživanje žena koji im je pomogao da iz Sigurne kuće izađu spremne za novu životnu fazu i potpuno se osamostale.
“Pomenuću vam dva primjera naših korisnica čije lične podatke zbog sigurnosti i zaštite identiteta neću pominjati. Žena koja je trpjela višegodišnje fizičko i psihičko nasilje od strane supruga u Sigurnu kuću smještena je sa dvoje maloljetne djece u prilično teškom emocionalnom i fizičkom stanju. Poslije par mjeseci boravka u Sigurnoj kući uz pomoć i podršku stručnog tima uspješno se oporavila i emocionalno osnažila. Tokom boravka u Sigurnoj kući je završila edukaciju za pisanje poslovnog plana koju su organizirale stručnjakinje iz Centra za žene Fondacije loklne demokratije. Poslije završene edukacije je uz mentorsku pomoć osmislila i napisala poslovni plan. Plan je pozitivno ocijenjen i uz finansijsku pomoć donatora u cijelosti realiziran. Žena je tokom prve godine realizacije projekta imala mentorsku podršku nakon čega je nastavila samostalan rad i već tri godine uspješno posluje i finansijski izdržava svoju porodicu“, navodi Arijana.
Drugi primjer je žene sa troje maloljetne djece, koja prije dolaska u Sigurnu kuću Fondacije lokalne demokratije nije imala radno iskustvo i bila je finansijski ovisna o mužu, koji je emocionalno i fizički zlostavljao i nju i djecu.
“Ona nije imala podršku porodice. U Sigurnoj kući je boravila 6 mjeseci i u tom periodu je napravila jako velike pomake u svom emocionalnom osnaživanju, ali je to vrijeme iskoristila i educirala se za traženje posla. Samostalno je napisala svoj životopis koji je poslala na više adresa poslodavaca, nakon čega je bila pozvana na razgovore. Već nakon drugog razgovora je dobila stalno zaposlenje koje joj je omogućilo da nakon izlaska iz Sigurne kuće sebi i djeci obezbijedi ekonomsku sigurnost. U njenom osamostaljenju velika pomoć joj je pružena i kroz Socijalni program kojim Ministarstvo za rad, socijalnu zaštitu, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo provodi u saradnji sa Sigurnom kućom Fondacije lokalne demokratije. Zahvaljujući plaćenoj kiriji i režijama u periodu od šest mjeseci uspjela je uštedjeti novac za kupovinu neophodnog namještaja za opremanje stana”, navodi Arijana.
Rad sa psihoterapeutima u Sigurnoj kući
Iako nam se to čini posve beznačajnim, ženama koje su pretrpjele ili i dalje trpe nasilje treba pružiti podršku nastojeći im objasniti kakav tretman, odnosno protokol, će imati prilikom prijema u Sigurnu kuću, jer mnoge to nažalost ne znaju ili odbijaju da saznaju.
“Prilikom smještaja u Sigurnu kuću sa svim korisnicama se obavlja inicijalni razgovor i vrši se procjena trenutnih emocionalnih kapaciteta. Također, sve korisnice ispunjavaju tzv. TSI test – inventar simptoma traume, s ciljem procjene posttraumatskog stresa i drugih psiholoških posljedica traumatskih događaja. Na osnovu rezultata testa i zapažanja sa inicijalnog razgovora psihologinja pravi plan za individualni psihoterapijski rad. Pored individualnih psihotretmana za korisnice se organiziraju i grupni tretmani. Radno-okupacioni tretman je već pomenut a osim njega se organiziraju psihoterapijski i suportivni grupni tretmani. Ovi tretmani imaju za cilj da korisnice nauče mehanizme i tehnike koje im mogu pomoći da osvijeste svoje lične resurse i snage, ali i individualne mehanizme nošenja sa stresnim situacijama koje negativno utiču na njihovo mentalno zdravlje. Također, na ovim grupnim tretmanima korisnice uče nove tehnike koje im mogu pomoći da lakše prevaziđu trenutne emocionalne izazove. Kroz ovaj vid rada imaju priliku da međusobno, uz stručno vodstvo, podijele slična iskustva i nauče kako da jedna drugoj budu kvalitetna podrška“, pojašnjava Arijana.
Pročitajte više: Ženama nije dovoljan jedan dan u godini da bi se osjećale ravnopravnima
Za svoje štićenice osoblje u Sigurnoj kući jednom sedmično organizira radno-okupacionu terapiju koja obuhvata sve manuelne, kreativne i rekreativne aktivnosti, koje im mogu pomoći u psihosocijalnom ozdravljenju.
“Cilj organiziranja ovakvog vida terapije je da kod korisnica pokrene interesovanje za određene aktivnosti kroz koje se mogu opustiti i relaksirati, ali i da se poboljšaju njihove određene fizičke i mentalne funkcije. U sklopu radnog tretmana sa korisnicama se održavaju radionice kulinarstva, decoupage (tehnika dekorisanja predmeta ili nameštaja komadima papira), filcanje vune i izrada ukrasnih predmeta i igračaka od filcane vune, kao i radionice umjetnosti, crtanje i bojanje“, dodaje Arijana.
Uskladiti Zakon s Istanbulskom konferencijom
Porast nasilja nad ženama u našoj zemlji sve češće završava femicidom, a naši se parlamentarci još uvijek nisu udostojili promijeniti, odnosno nadopuniti postojeće zakonske akte kojima bi se spriječilo i smanjilo nasilno ponašanja u porodici, a koje su odavno bili dužni napraviti. Istanbulska konvencija je naime deklarativno usvojena još prije 10 godina, no dalje od potpisa na papiru nismo odmakli.
“Novi Prijedlog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici kojeg su uz pomoć pravnih eksperata izradile nevladine organizacije okupljene u „Sigurnoj mreži“ kojom koordinira Fondacija lokalne demokratije, usklađuje zakonodavni okvir i politike sa međunarodnim standardima. Usvajanjem ovog Zakona, BiH bi ispoštovala zahtjeve iz Istanbulske konvencije koju je ratifikovala 2013. godine. Novi Zakon bi donio važne promjene kao i novi model koordinacije između svih subjekata u sistemu zaštite žrtava nasilja“, pojašnjava Arijana.
Kako smo živeći u ovoj zemlji tranzicionih čuda navikli da smo na stalnom čekanju, naročito kad su u pitanju legislativne promjene, do ovih institucionalnih promjena važnih za pokretanje strožije i ozbljnije kampanje vezane za sistemsko spriječavanje nasilja nad ženama zasigurno nećemo lako doći. Potrebno je tu mnogo truda i rada, ne samo ljudi iz državnih isntitucija i nevladinog sektora koji se, poput osoblja Sigurne kuće, bave zbrinjavanjem žena koje su trpjele ili trpe nasilje, nego i svih nas žena, njihovih prijateljica, sestara, članica familije, kolegica.
Naš savjet, osmijeh, zagrljaj, podrška može nekoj od tih žena značiti mnogo. Nikada nemojte zaboraviti da je pomoć u zbrinjavanju samo jedne žene za koju znate da je pretrpila ili i dalje trpi nasilje beskrajno važna i golema stvar. Jer joj vaša podrška može spasiti život.
Photo: privatna arhiva/Sigurna kuća/Canva
