O ženama u politici malo ili nedovoljno razgovaramo, osim u predizbornim kampanjama, kad nam se lica nepoznatih žena smiješe sa izbornih plakata, koje političke partije angažiraju uglavnom isključivo radi popravljanja medijske slike ili da ugode tim, po većinu mainsteam konzervativnih političkih opcija, mrskim “gender issues”.
Sa Sarajkom Ivanom Marić, razgovaramo o trendu pojavljivanja sve više žena na svjetskoj političkoj sceni i recentnim zbivanjima kojima su neke žene političarke skrenule pažnju javnosti na svoje političke poteze.
Zašto je politika još uvijek isključivo muški posao
Od kako je svijeta i vijeka naučeni smo na činjenicu da je politika isključivo muški posao. Zato nisu uobičajene situacije kad nas posve iznenade odluke nekih sjajnih političarki, žena na čelu vlada nekih evropskih zemalja, poput Finkinje Sane Marin, ili naprasnom ostavkom koju je nedavno podnijela britanska premijerka Liz Truss ili pak posljednja skandalozna zbivanja u Italiji sa premijerkom Giorgiom Melloni koja predvodi desničarski pokret Fratelli d’Italia. To nažalost bivaju prečesto situacije kad se sjetimo da bi i žene mogle biti uspješne na političkoj sceni jednako kao u bilo kojem biznisu.
Ivana Marić jedna je od rijetkih žena političkih analitičarki u Bosni i Hercegovini, koja se posljednju deceniju, još od svog magistarskom studija na Ekonomskom faklutetu u Sarajevu bavi ozbiljnom političkom analizom, a posebno se zaintrigirala za analizu izbornih procesa, izborni i politički marketing, političku psihologiju i komunikaciju. S dugogodišnjim iskustvom analize vrlo neizvjesne političke situacije u Bosni i Hercegovini jedna je od najpozvanijih osoba s kojom možete razgovarati o stvarnoj ulozi žena na današnjoj političkoj sceni.
Na početku našeg razgovora Ivana željeli bismo znati zašto je politika unatoč silnim inicijativama iz civilnog sektora i dalje isključivo muški posao jednako i u našoj zemlji ali i globalno?
“Politika je većinom muški posao jer žene ne žele da se ozbiljno bave politikom. Neuporedivo je veći broj muškaraca koji se uključuju u politiku, od broja žena koje se bave politikom. Više žena u politici će biti kada žene odluče da se žele baviti politikom. Nema tu prigovaranja muškarcima zato što “kao oni ne dozvoljavaju ženama da se bave politikom”. Ko je muškarcima dao pravo da odlučuju ko se može baviti politikom, a ko ne? To je težak posao jer zahtijeva mnogo angažmana i van radnog vremena, vikendima, uz mnogo putovanja i prekidanja godišnjih odmora zbog kriznih situacija“, otvoreno poručuje Ivana.
Otkriva nam i da je “politika posebno težak posao i zbog brojnih napada konkurencije, koje se većinom odnose na diskreditiranje, otkrivanje privatnih informacija i vrijeđanje, čak i članova porodice“. Ovakva je situacija nažalost vrlo specifična za države s nerazvijenom demokratijom, kao što je Bosna i Hercegovina, u kojima se ovakva ponašanja nedovoljno kažnjavaju.
“Druga stvar je to što mi ne želimo priznati da još uvijek živimo u patrijarhalnom društvu gdje se i dalje smatra da je žena realizirana tek ako se uda i rodi djecu. To što će ona doktorirati, imati svoju firmu ili uspješnu karijeru na drugom polju, je samo dodatak, rekla bih. Ali, se sve to malo računa ako nije supruga i majka. Uz brojne obaveze koje žene imaju kući, teško je izdvojiti vrijeme i razvijati uspješnu karijeru u politici i trpjeti brojne posljedice, od ismijavanja, vrijeđanja i kritikovanja njenog izgleda. Za to je neophodna podrška roditelja, dadilja i cijelog sistema”, kaže Ivana.
Istovremeno, na drugoj strani, imamo potpuno drugačiju sliku, koju nam vrlo često prezentiraju i nameću i mediji, ali i društvene norme koje nam oblikuju živote. Zašto tako lako žene odustaju od bavljenja politikom?
“Za razliku od žena, muškarcima je za uspješnu političku, ali i svaku drugu karijeru potrebna samo supruga, koja će se brinuti o djeci, kući i svemu ostalom i koja neće prigovarati što je on rijetko kući. Zamislite muškarca koji bi sve to radio za ženu koja se odluči ozbiljno baviti politikom. Zamislite kako bi sve nazivali takvog muškarca. Sve to su razlozi zbog kojih se malo žena odluči ozbiljno baviti politikom. Nema puno koristi od kvota za žene, ako te žene ne mogu ni u kući da se izbore da se provode njihova volja. Nema koristi od velikog broja žena u politici ako one, isto kao i muške kolege, samo govore i rade ono što od njih traži predsjednik stranke. Da bi žene mogle imati značajniji položaj u politici prvo se moraju izboriti u svojim porodicama i drugim grupama u kojima se kreću, jer ako se to ne uspiju izboriti, onda nemaju nikakve šanse da se izbore sa muškom većinom u strankama, parlamentima i vladama”, tvrdi Ivana.
Žene trebaju biti zastupljene na svjetskoj političkoj sceni jer umiju i znaju baviti se politikom
Svjedočimo posljednjih par mjesec vrlo turbulentnim političkim zbivanjima, naročito medijski podgrijanim kad su žene političarke u pitanju. S Ivanom upravo razgovaramo o tome da li se kao žene zapitamo kakva je zaista uloga žene u današnjoj političkoj areni i kako želimo da nas predstavljaju naše prijateljice, kolegice, sestre…
S jedne strane vidimo žene na pozicijama premijerki koje pripadaju centru i ljevici, kao u Finskoj i Švedskoj, Estoniji, a s druge strane u Italiji dobijamo “s desna” šamar u vidu premijerke neofašističkih stavova. Da li su to politike koje žena u 21. vijeku treba i priželjkuje? I što žene na globalnoj političkoj sceni mogu ponuditi?
“Žene nisu bolje od muškaraca, niti su muškarci bolji od žena. Svaki spol ima svoje prednosti i nedostatke. I među ženama i muškarcima ima i odličnih, ali i zlih osoba. Ono što se ne smije dozvoliti je da o sudbini svijeta u kojem žene čine 51% odlučuje 80% muškaraca i 20% žena. To ne može biti ispravno. Žene koje se nalaze na vrlo bitnim političkim i državničkim funkcijama u svijetu su vrlo kvalitetni kadrovi jer su se uspjele izboriti za svoj položaj sa brojnim muškim kolegama koji su pretendirali na istu funkciju. Zbog toga su te žene vrhunski političari, hrabre, mudre i pravedne. S druge strane, imamo i negativne primjere žena koje su svojom radikalnom retorikom i ohološću nadmašile muškarce. Za društvo je loše da samo jedan spol odlučuje u tolikoj mjeri, dok se drugi povinuje njihovim odlukama. Žene se moraju izboriti za bolji položaj i bolje uvjete koji će im omogućiti da se aktivnije uključe u politiku. Za svako društvo bi najbolje bilo da ima vlast koju će činiti najbolji ljudi iz svakog spola, dobi, rase i sl.”
Pročitajte više: Zašto se žene političarke ne smju zabavljati i plesati?
Žene ne trebaju da se bave samo ženskim pravima
Kad razgovaramo o bilo kakvom suvislom političkom angažmanu žena često se postavljaju pitanja šta žene zaista žele i šta istinski trebaju. Naučeni smo da na kraju obično svodimo ćenski politički angažman na borbu za žensku ravnopravnost na poslu, u društvu, u politici zaboravljajući da žensku ravnopravnost gradimo najprije u svoja četiri zida, sa svojim partnerima, djecom, roditeljima, prijateljima, rodbinom, pa tek onda izlazimo iz okrilja našeg doma gdje nastupa druga runda naše svakdnevne borbe.
Kakve promjene žene zagovaraju danas i što je ono što ženama treba u političkom sistemu današnjice? Znamo li kakva je to ženska politika danas?
“Teško je neki problem nazvati ženskim, jer svaki od tih problema ima implikaciju i na muškarce. Ako žene nemaju porodiljsku naknadu to nije samo njen problem, već problem cijele porodice i društva. Ne trebaju žene da ulaze u politiku samo da bi se borile za ženska prava. Isto kao što se muškarci ne bore samo za muška prava. Svaki zastupnik treba da se podjednako bori za prava svih građana“, poručuje Ivana.
Također je važno naglasiti da je vrlo bitno da ženski aktivizam ne svedemo isključivo na osvještavanje borbe za ženska prava, što vrlo često i biva slučajem, ne samo u našoj zemlji nego i šire od ovog regiona. No, s jednom iznimkom, da se za mnoge stvari, za koje se u našoj zemlji žene bore svakodnevno, žene u uređenim demokratskim društvima niti ne moraju brinuti jer im njihov i Ustav i Zakon garantiraju takva prava bez prevelike halabuke.
“Ono što bi žene danas trebale više raditi je da se međusobno štite i brane od napada i uvreda. Da ne okreću glavu ako iz njene stranke na uvredljiv i mizogin način kritikuju druge žene. Kada kritikuju kako žena izgleda, šta je obukla, da li se udala ili ne, s koliko partnera je bila, da li na zabavama pleše i sve te stvari koje su vrlo privatne prirode i kojima nije mjesto u političkim raspravama. Nažalost, često se i žene same uključe u takve napade, pa su šokirane što njih niko ne brani kada one postanu mete. Imali smo i situacije u kojima su žene glasale protiv zakona kojima bi se olakšao položaj žena. Ali to je očekivano obzirom na to da te žene nisu izabrane zato što su kvalitetne, već po kvotama i moraju raditi šta im se kaže da ih ne bi zamijenili nekom drugom ženom“, pojašnjava Ivana.
Vrlo često posve neargumentirano poredimo naše, dosta neosviješteno i demokratski nerazvijeno, društvo s evropskim. No, Ivana recite nam u kakvoj su poziciji žene u politici u BiH i u regiji kad ih usporedimo s pozicijama žena u razvijenim zemljama, poput skandinavskih, gdje već imamo žene na premijerskim pozicijama?
“Teško se mi možemo porediti sa ženama u razvijenim demokratskim državama, jer one imaju podršku kompletnog sistema, a kod nas teško da imaju podršku i svoje porodice. Međutim, uprkos tome žene u BiH bi se mogle izboriti za bolje položaj unutar svojih stranaka i unutar politike u globalu, samo ako prestanu tražiti opravdanja, a počnu nalaziti načine kako da se izbore. Čekanje da neki muškarac ženama prepusti svoju fotelju je uzaludno. Za tu fotelju se moraju boriti, kako muškarci, tako i žene. Ako žene žele bolji položaj u politici onda se moraju za njega i izboriti. Drugog načina nema“, poručuje nam Ivana Marić na kraju našeg razgovora.
Photo: Jasmin Fazlagić
