Donosimo vam priču s dekanicom Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, prof.dr. Jasminom Selimović, profesoricom na Katedri za finansije i Katedri za kvantitativnu ekonomiju, s kojom smo ragovarali o njenoj karijeri, važnosti podučavanja i širenja znanja, ženskom poduzetništvu i liderstvu. Nakon završenog studija na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Jasmina Selimović karijeru je usmjerila u sektoru finansija, aktuarstva i životnih osiguranja. Kako je prošla sve stepenice u izgradnji akademske karijere od demonstratora u nastavi i volontera u Centru za menadžment i informacione tehnologije do pozicije Dekanese Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, koju je dobila 2018. godine, saznajte u nastavku.
Veliko je zadovoljstvo raditi sa studentima
Zajedno sa razvojem fakultetske karijere prof. Selimović je osnaživala i svoje međunarodno iskustvo u oblasti visokog obrazovanja, pa je pored finansija, koje su ostale njena profesionalna ljubav, aktivno angažirana kao mentorica i ekspertica u međunarodnim tijelima koje ocjenjuju kvalitetu visokog obrazovanja, u američkoj akreditacijskoj kući AACSB i evropskoj EFMD, te Akreditacijskoj agenciji ARACIS u Rumuniji i Agenciji za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja u Crnoj Gori, ali i kao gostujuća predavačica na MBA i EMBA programima na University of Istanbul i Fatih University i University of Nebraska u USA. Također je i neovisna članica Nadzornog odbora Raiffeisen banke BH i predsjednica Upravnog odbora Zavoda zdravstvenog osiguranja KS.
Međutim, svoje prvo radno iskustvo prof. Selimović je sticala još za vrijeme studija radeći u firmi svog oca, a potom se priključila volonterskom radu na matičnom fakultetu, razvijajući na taj način svoju trajnu ljubav prema akademskom pozivu.
“Studentski angažman je bio izuzetno iskustvo i sjajan početak svega što će mi karijera kasnije donijeti. Živimo u vremenu u kojem se ne može vidjeti da se trud adekvatno valorizira, ali odgovorno tvrdim da se u periodu studiranja vrijedi truditi i da će taj trud sigurno biti prepoznat i adekvatno nagrađen. Iskoristila bih ovu priliku da poručim studentima bilo kojeg fakulteta da studentske dane, pored učenja, iskoriste za razlilčite angažmane koji će voditi razvoju njihovih potencijala, jačanju radnih navika i boljoj prepoznatljivosti na tržištu rada. Da iskoriste sve što studiranje nudi, traže više za sebe od svojih profesora i to sigurno neće proći bez rezultata“, poručila je prof. Selimović.
Posljednja decenija nam je pokazala svu pogubnost krize obrazovanja, koja je u velikoj mjeri destabilizirala ionako slabašnu ekonomsku poziciju naše zemlje. No, još uvijek postoje akademski radnici koji svojom odgovornošću smatraju misiju podučavanja studenata i njihovim poticanjem na bavljenje naučnoistraživačkim radom.
“Onog trena kada stanemo ispred studenata u amfiteatru mi tu postajemo modeli njihovog budućeg ponašanja. Međutim, osim pukog prenošenja znanja mi imamo obavezu podučiti ih i kritičkom promišljanju jer su to ljudi koji će sutra biti donosioci odluka. Kada mladima damo šansu oni mogu postići nevjerovatne stvari. Veoma su kreativni, praktični, brzo razmišljaju i imaju nevjerovatnu energiju. U kontaktu s njima mogu osjetiti taj damar energije koji pređe i na mene. Veliko je zadovoljstvo raditi posao koji volim i biti okružena mladim ljudima. Ujedno je to i velika odgovornost za svakoga od nas i veoma je važno da budemo svjesni te odgovornosti. Ona nam ne treba biti formalna nego suštinska i na svakome od nas je da se zapitamo kako ćemo te mlade ljude oblikovati i podstaknuti da svoju energiju i kreativnost usmjere ka rastu i prosperitetu“, ističe prof. Selimović.
Pročitajte više: Maja Karabeg: “Nikada se u IT industriji nisam odjećala kao žena na “muškoj teritoriji”
Privilegijom i čašću smatra služenje nauci naglašavajući da u Bosni i Hercegovini imamo posebnu dužnost i veliku obavezu da stečeno znanje i kreativnost usmjerimo ka boljoj i perspektivnoj budućnosti kakvu naša domovina treba i zaslužuje. (Ne)uređen sistem visokog obrazovanja u našoj zemlji smatra jednim od najvećih izazova u karijeri i s razlogom se pribojava da će najveću cijenu tog “antisitema” platiti upravo mladi ljudi. Jednako kao što će na sve nas utjecati i promjena demografske strukture BiH koju prati pad broja upisanih studenata i odlazak mladih iz zemlje.
Nema razlike između ženskog i muškog liderstva
O ženskom poduzetništvu i liderstvu prof. Selimović, inače najmlađa žena na poziciji dekana jedne visokoobrazovne ustanove u BiH, ima vrlo odlučan stav:
“Ne pravim razliku između muškog i ženskog poduzetništva i liderstva. Svakako da za ženu funkcioniranje u biznisu, posebno na višim pozicijama, predstavlja poseban izazov ali mislim da se u novije vrijeme ta paradigma sve više mijenja. Muškarcima je sigurno u neku ruku jednostavnije, ali snaga žene leži upravo u toj sposobnosti da uspješno balansira privatni i poslovni život, ali i u posebno suptilno razvijenoj emocionalnoj inteligenciji koja nam omogućava suptilnije razumijevanje i postupanje u poslu. Dokaz tome su brojni primjeri iz svijeta ženskog poduzetništva i mnoge poduzetnice koje su dokazale, da pored brige o porodici, istovremeno i jednako uspješno mogu voditi samostalne biznise. Za ženu je možda u neku ruku lakše funkcionisati u vlastitom poduzetništvu jer, čak i uprkos velikim rizicima, to im daje određenu slobodu u kretanju i fleksibilnost kako bi mogle usklađivati privatni život, aktivnosti oko porodice ali i osjećaj produktivnosti na profesionalnom planu i ostvarivanja poslovnog uspjeha“, pojašnjava prof. Selimović.
Ono što bi ženama trebalo omogućiti su definitivno adekvatne edukacije iz različitih oblasti koje bi bile kreirane namjenski za njih, koje bi ih ohrabrile i podstakle na poduzetničke aktivnosti. Jedan od važnih aspekata poduzetništva, koji je, kako smatra prof. Selimović nerijetko zanemaren, je potencijal koji leži u serijskom poduzetništvu i umrežavanju.
“Naime, poduzetnice, posebno, u početku razvoja svog brenda, se fokusiraju na jedan proizvod ili uslugu, sputavajući sebe i svoje moguće potencijale da se razvijaju u više pravaca. Kroz različite edukacije žene bi se mogle podstaći i osvijestiti za razvoj serijskog poduzetništva, koji bi ih učinio sigurnijima i diverzificirao rizike koje poslovanje nosi. Tako se, za slučaj da ne uspiju sa jednim prozivodom ili uslugom, ne bi morale osuditi na neuspjeh nego bi uspješno nastavile razvoj sa nečim drugim. To bi im dalo prostor da istražuju svoje potencijale jer je poznato da žene ponekad i ne znaju šta sve mogu dok ne budu u situaciji da to i čine. Ista priča vezana je i za mrežno poduzetništvo gdje žene kroz međusobno udruživanje mogu smanjiti potencijalne i oportunitetne troškove i fokusirati se na razvoj svog brenda“, navodi prof. Selimović.
Osnaživanje mladih žena koje se žele okušati u poduzetništvu jednako je važno kao i podrška starijim, posebice nezaposlenim ženama da se okuraže i od svog hobija naprave biznis, pa taman taj biznis bio mali. Za prof. Selimović u tom procesu osnaživanja edukacija i motivacija su ključni, kako onih koji već imaju razvijene biznise, tako i onih koji tek trebaju da naprave prve poduzetničke korake.
“Jedan od dobrih načina je da se žene međusobno podstaknu ka poduzetničkim aktivnostima, dizanju javne svijesti, organizovanju različitih okruglih stolova, radionica i prezentacija koje će okupljati žene koje su već razvile svoje biznise i one koje to nisu. Jedne od drugih mogu dobiti jako puno. Prve mogu motivisati druge da uđu u poduzetničke vode, dok druge mogu prvima pružiti neke objektivne nove energije“, izjavila je prof. Selimović.
U nerazvijenim zemljama spas leži u serijskom poduzetništvu
Svjesni smo činjenice da je nužno svakodnevno insistirati na poticanju izmjene poreznih politika koje trebaju biti motivirajuće za pokretanje serijskih biznisa, a ne destabilizirajuće i za većinu malih biznisa cementirajuće, naročito u situacijama kada postoji potreba za brzom likvidacije firme, ukoliko se pokazalo da posao ne uspijeva i ne daje željene rezultate i da poduzetnik/ca ga želi radije zatvoriti biznis nego gomilati nuspjehe i financijske promašaje.
“U zemlji visoke nezaposlenosti i ograničenih mogućnosti zapošljavanja zbog nerazvijenih industrija spas leži u poduzetništvu, a posebno u pokretanju serijskih biznisa. Donosioci političkih i ekonomskih odluka moraju biti svjesni da je to put ka smanjenu opće nezaposlenosti, te moraju kreirati i stvarati poticajni ambijent za razvoj takvih biznisa. Nažalost, trenutno to nije situacija, ali vjerujem da svi zajedno kroz dijalog akademske zajednice, predstavnika iz poslovnog sektora i donosioca odluka možemo kreirati bolje platforme za razvoj različitih poduzetničkih projekata. Jedan od važnih faktora u tom procesu je izmjena poreske politike i stvaranje atmosfere i fondova koje će pomoći poduzetnicima u određenim prelaznim periodima ukoliko iz različitih razloga dođe do manjih poslovnih neuspjeha“, ističe prof. Selimović.
Poduzetnicima je važno da imaju osjećaj da nisu sami u ovom poprilično neizvjesnom okruženju i da kreatori politika vode računa da stvore sigurniji poslovni ambijent.
“Dijalog je iznimno važan. Samo zajedničkim snagama možemo kreirati produktivnije okruženje i time poslati mladima poruku da imaju razloga da ostanu u svojoj zemlji. Najčešće greške koje ljudi prave u poduzetništvu su da često ulaze prerano u posao, bez da su prethodno ispitali tržište i definisali proizvod. S druge strane, imamo ljude koji taj ulazak odlažu u beskonačnost zato što nisu sigurni da je proizvod dovoljno dobar, da je taj trenutak idealan i slično. Kao i u mnogočemu drugom u životu, za uspjeh u poduzetništvu, neophodno je ohrabriti se i zakoračiti naprijed. Dakle, iskoračiti iz zone komfora i usuditi se pokušati. I na tom putu dati sve od sebe“, pojašnjava prof. Selimović
Moj način za balansiranje privatnog i poslovnog života
Razgovarajući s prof. Selimović o njenim usponima i padovima u karijeri neizbježno je bilo prisjetiti se i vratiti se unatrag na mnoge pomalo i “zaboravljene” korake tokom karijere. “Bilo je mnogo i uspona i padova, no to, kako mi kažemo kolokvijalno „sve ide u staž“ i svaki korak uvijek vodi samo naprijed, čak i ako se nekada ne čini tako. Moj profesionalni put je obilježen posvećenim radom, trudom i zalaganjem. Naravno, u životu treba imati i malo sreće, a moja je bila ta što sam došla i ostala raditi u Instituciji čiji su zaposlenici svojim vizijama, znanjem i umijećima vodili ovaj Fakultet uvijek u korak sa najboljima u svijetu, a posebna je privilegija bila imati takve profesore za mentore. Sa istim žarom godinama posmatram kako Institucija u kojoj radim raste iz dana u dan. Nevjerovatno je ispunjavajući osjećaj moći jasno vidjeti plodove svog rada i jednako tako uživati u uspjehu koji kao kolektiv ostvarujemo“, prisjeća se prof. Selimović.
Voli istaći i da je posebno ponosna na ljude sa kojima radi, na sve članove kolektiva Fakulteta, na svoje kolegice i kolege koji posvećeno rade na unaprijeđenju i razvoju svih segmenata Institucije koju predvodi.
“Činjenica je da imamo međunarodne akreditacije (institucionalnu američku AACSB i programsku evropsku EFMD Bachelor), koje su potvrda naše izvrsnosti i kvalitete. Međutim, da bismo pokušali te najbolje prakse u visokom obrazovanju primjeniti na tržištu u BiH i učiniti naše studente što konkurentnijim i spremnijim za tržište rada, konstantno moramo raditi na prikupljanju i privlačenju savremenih praksi. Ponosna sam na to što svaki dan posmatram kako Institucija, na čijem sam čelu, raste i razvija se. Jedan od važnih aspekata je i to da se kao Institucija otvaramo prema vani, intenziviramo međunarodnu saradnju i komunikaciju sa međunarodnim partnerima“, naglašava prof. Selimović.
No, voditi jednu takvu respektabilnu obrazovnu instituciju nije jednostavna uloga, a pritome s jednakom odgovornošću balansirati obaveze i u svom privatnom životu.
“Moj radni dan počinje veoma rano. Kako bi dan bio uspješan i produktivan važna je dobra organizacija, ali i podrška u privatnom životu. Iako moj posao skoro pa i nema radno vrijeme, nastojim tokom radnog dana završiti što je moguće više obaveza, kako onih koji su vezani za nastavu i studente, tako i onih koji se odnose na upravljanje Fakultetom. To je moj način da balansiram privatni i poslovni život. Svakako da to nije uvijek moguće jer postoje vanredne okolnosti, ali ovo je neki tempo kojeg se nastojim pridržavati. Lično mi je porodica veoma važna i nastojim svaki mogući trenutak provesti s njima i biti maksimalno prisutna u životu svog četverogodišnjeg sina. S druge strane, baterije punim kroz relaksaciju u prirodi, čitanje i putovanja“, navodi prof. Selimović.
Budući da sastvani dio njenog posla podrazumijeva vrlo učestalo izbivanje iz kuće prof. Selimović ističe da i na službenim putovanjima nastoji organizirati da njena porodica bude uz nju, kako bi nakon službenih obaveza iskoristili vrijeme zajedno i zajednički istraživali neke nove krajolike, kulture, i običaje. A kako nam je na kraju našeg razgovora priznala prof. Selimović, u tome posebno uživa i ti je mali poslovno/privatni rituali posebno vesele i predstavljaju veliku sreću i zadovoljstvo. U konačnici, priznaje nam, osjeća se sretnom i privilegiranom zbog mogućnosti da svoj poslovni i privatni život kvalitetno izbalansira i da niti jedan ne trpi zbog njenih obaveza.
Photo: privatna arhiva
