Sarajevska modna dizajnerica i kostimografkinja Jasna Hadžimehmedović Bekrić svojom kričavo crvenom kosom i svijetlim tenom, ali i minimalističkim modnim stilom, oduvijek me podsjećala na britansku slavnu modnu ikonu Vivenne Westwood. Kako je Jasna u svojoj umjetničkoj karijeri uspjela spojiti modni dizajn, filmsku kostimografiju, ljubav prema životinjama i trčanje pročitajte u nastavku teksta.
“Odrastala sam uz mamine Burde”
Kao kreativna djevojčica odrastala je promatrajući mamu kako kroji i šije na staroj šivaćoj Singer mašini, pregledavajući i prelistavajući, gotovo kao relikviju koju je jedva smjela dotaći, mamine omiljene časopise, Burdu. Bila su to neka druga vremena, prije gotovo polovine stoljeća, kada su se naše mame, vrlo kreativne i maštovite žene, bavile šivenjem, pletenjem, heklanjem i drugim ručnim radovima. I kada je njemački časopis za krojenje i šivanje, čuvena Burda, koja se tada izdavala na SH jeziku, bila jedna od najvažnijih modnih relikvija u našim domovima.
“Kao djevojčica sam obožavala da crtam i stvaram rukama. Pravila sam, sjećam se, male skulpture i odjeću za svoje lutkice. Pripadam generaciji čije su mame uz pomoć Burde same šile odjeću ukoliko su htjele da imaju nešto posebno, sašiveno po mjeri. Bio je to vrlo kreativan i zabavan hobi. I nekako sam kroz mamu i njen ručni rad zavoljela modu, tkaninu i krojenje“, prisjeća se Jasna na početku našeg razgovora.
Sanjajući da i sama kreira i stvara modele iz Burde o kojima je maštala Jasna danas priznaje da je vrlo rano odlučila da se želi baviti modnim dizajnom i nakon srednje umjetničke škole logičan nastavak njenog školovanje bio je upis na Odsjek tekstilnog dizajna na sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti. Nakon što je diplomirala na Odsjeku produkt dizajna početkom 2000. odlučila je odmah pokrenuti svoj modni studio.
“Moj studio je profunkcionisao 2000., uporedo sa početkom prvih revija Sarajevo fashion weeka koji je organizovala Amela Radan. To su bili sjajne godine sarajevske modne scene i vežu me za taj period vrlo drage uspomene. Također sam ponosna na Udruženje modnih djelatnika i kostimografa MODIKO, koje sam pokrenula zajedno sa prijateljicom i dizajnericom Amnom Kunovac Zekić, a sa kojim smo imale mnoge projekte. Jedan od najznačajnijih je bio naš odlazak u London, gdje smo bile dio London fashion weeka, tj Fashion showcase, gdje smo učestvovali sa našom modnom izložbom“, prisjeća se Jasna.
Filmska kostimografija kao najveća ljubav
U Modiku su prije dvadesetak godina nastajali sjajni projekti, koji su bili začetak razvoja sarajevske modne scene i raznim su modnim događajima stvorili temelje za razvoj mnogih današnjih modnih dizajnera. No, pored mode Jasnina posebna ljubav oduvijek je bila i filmska industrija, odnosno kostimografija. Do sada je učestvovala na brojnim TV serijama i filmovima, od kojih možemo pomenuti samo neke najznačajnije: “Dobro uštimani mrtvaci” Benjamina Filipovića, “Nebo iznad krajolika” Nenada Đurića, “Cirkus Columbia” Danisa Tanovića, par sezona poznate TV serije “Lud, zbunjen, normalan”, a već 20 godina angažirana je kao kostimografkinja na TV Bingo Show-u.
Pročitajte više: Kako izaći iz zone komfora i biti uspješna liderica?
“Kostimografiju jako volim i ona je dio mog poziva koja pruža jedan potpuno drugačiji izazov. Tjera me da razmišljam o likovima, o njihovom karakteru i kako to mogu da naglasim kroz njihov kostim. Radila sam dosada na mnogim filmovima i TV serijama, na dosta reklama i mnogim pozorišnim predstavama. Svaki taj projekat mi je posebno drag i važan, i kostimografija je uz modu moja velika ljubav. Uz to što sam kreativno stvarala neke filmske ili pozorišne likove bila sam i dio fenomenalnih ekipa profesionalaca iz raznih segmenata filmske industrije, što je dragocjeno iskustvo samo po sebi“, priznaje Jasna.
Kad nije zaokupljena stvaranjem kostima za razne projekte na filmskom setu ili televizijskom studiju Jasna u svom modnom studiju već dvije decenije stvara unikatne modele za svoje klijentice.
“Moram biti iskrena i reći da najviše volim da radim svoje modne kolekcije i da se prepustim svojoj mašti, bez tuđih smjernica i ograničenja. Najbitnije mi je da krenem od čistog stola i čistog papira i onda sve ono što me je insprisalo može nesmetano da se pretoči u idejne skice, a potom u realizovane modele“, opisuje Jasna kreativni proces u svom studiju.
Projekat Kontura obilježio je dvije decenije njenog rada
Nakon nešto duže pauze, u maju ove godine, glamuroznom revijom u sarajevskoj Vijećnici, zajedno sa sarajevskom dizajnericom i svojom prijateljicom Amnom Kunovac Zekić, Jasna je obilježila 20-godišnjicu svog umjetničkog rada s umjetničkim modnim događajem nazvanim “Kontura”.
“Ove godine, poslije dugo vremena, moja prijateljica Amna Kunovac-Zekić, renomirana modna dizajnerica i ja, odlučile smo da uz pomoć kreativnih, profesionalnih, sposobnih žena napravimo pravu gala modnu reviju. Tako je nastao projekat Kontura koji smo posvetili Sarajevu i sarajevskoj ženi“, navodi Jasna.
Bio je to modni spektakl kojim su dvije prijateljice i dizajnerice obilježile dvije decenije svog umjetničkog rada ponudivši jednu posebno lijepu i glamuroznu vizuru današnjeg modnog svijeta i konturu zdravog, osnaženog modnog izričaja moderne, samosvjesne žene. Jasna je tom revijom željela predstaviti svoje modne kreacije, za koje tvrdi da želi da budu autentične i svojstvene i duhu i stilu žena koje ih nose, ne vodeći previše računa o zadatim konfekcijskim modnim obrascima kojima su žene svakodnevno bombardirane s profila društvenih mreža.
Pročitajte više: Teta Pričalica lik je Lidije Sejdinović koji u djeci budi ljubav prema čitanju
“Poslije preko dvadeset godina rada na sarajevskoj modnoj sceni mogla bih reći da su moje kreacije, nosive, jedinstvene, bezvremenske, pomalo romantične i lepršave. Ovo su sve atributi koje sam čula od svojih klijentica, jer meni samoj je teško opisati vlastiti kreativni stil“, veli Jasna.
“Nisam čekala da mi neko nađe posao sama sam ga pokrenula”
Iako je bila vrlo mlada i neiskusna u poslovnom smislu Jasna nije dvojila da se odmah poslije okončanih studija odluči da započne svoj sopstveni biznis i zaplovi poduzetničkim vodama.
“Ja nisam čekala da mi neko nađe posao, tražila sam i radila sve i svašta, ali da bih ostvarila svoj san i postala prava modna dizajnerica uzela sam stvari u svoje ruke i pokrenula vlastiti modni studio. Kao i svako ko kreće od nule u bilo kojem biznisu, i ja sam imala puno uspona i padova, neiskustva, nedoumica, ali i pomoći od strane obitelji i prijatelja. Gradila sam svoj brend polako, malim koracima, nisam žurila, nisam rizikovala i previše ulagala. Zadovoljna sam ovim što sam postigla. Naravno da bi moglo puno bolje, ali ne želim se izlagati prevelikom riziku i stresu. Ja sam presretna u svom studiju, slobodi, i neovisnosti koju imam“, iskreno priznaje Jasna.
Jasna je prepoznatljiva po svojim bajkovitim, romantičnim modnim kreacijama živahnih boja koje su često bile nadahnute putovanjima i revijama na koje je odlazila, počev od motiva iz afričke džungle i plemena Masai inspiriranih putovanjem u Keniju, do onih azijskih motiva potaknutih boravkom na Tajlandu, koje je uspješno pretočila na svoje modele. No unatoč svoj svojoj posvećenosti, moda i kostimografija nisu i jedine Jasnine ljubavi.
“Trčanje je terapija za mene i mog psa Maxu”
Cijeli je svoj život Jasna provela kao strastvena ljubiteljica životinja, posvećena brizi za bolji tretman prema životinjama, naročito onim napuštenim. Članovi njene familije i njeni prijatelji, ali i većina njenih klijentica, već odavno znaju za mogućnost da se susretnu s nekom od napuštenih životinja koje Jasna redovito udomljava u dvorištu svoje kuće.
“Ja iskreno volim sva živa bića i smatram da svi, ama baš svi, imaju pravo biti na ovoj planeti baš kao i mi ljudi. Cijenim život i nastojim pomoći ako mogu bilo da se radi o ljudima, životinjama ili biljkama. Mislim da se svijest ljudi mora pod hitno mijenjati od egoističnog ponašanja prema prirodi do ekološkog, zaštitničkog odnosa. Kako je naša sredina dosta primitivna i okrutna u odnosu prema životinjama, u stalnoj sam misiji spašavanja i odbrane napuštenih životinja. Tako sam udomila dosta mačaka kroz život kao i tri psa. Jedan od njih je moj pas Maxo, kojeg sam našla dok je bio jako mali, isprepadan, stidljiv, ukratko istraumiran nečim što je doživio. Poslije raznih treninga i škole za pse jednom prilikom u šetnji s njim dobila sam savjet od slučajnog prolaznika da ga povedem na planinarenje ili trčanje i da će to biti dobro za njega. I zaista probala sam i povela ga na nekoliko planinarskih tura gdje je zaista uživao i postepeno se opuštao u prisustvu stranih ljudi“, pojašnjava Jasna razloge za svoju naviku udomljavanja životinja.
A kad su prije par godina na Skakavac trailu uveli disciplinu Canicross, odnosnu disciplinu gdje vlasnici mogu trčati sa svojim psima, Jasna je bila među prvima koja se prijavila za trku sa svojim Maxom i od tada su, priznaje, “istrčali puno trka i osvojili razne nagrade čak i prvu nagradu na Skakavac trailu prošle godine“.
No, razlog za njene treninge trčanja nije bila samo ljubav prema životinjama i prirodi, nego je povod za trčanje bio jedan vrlo tragičan događaj u njenom životu.
“Poslije vrlo teške porodične tragedije koja mi se desila, počela sam da se intezivnije bavim trčanjem kao nekom vrstom terapije. Trčanje je preraslo u moj način života i nadam se da ću biti u stanju još dugo da se bavim ovom fizičkom aktivnošću. Trčanje je terapija, ne samo za mene, nego i za mog psa Maxu“, tvrdi Jasna.
Nadajući se dobrom zdravlju i dugom životu svog ljubimca Maxe, na kraju našeg razgovora Jasna poručuje da jedino što želi je da radi u svom modnom studiju, trči, putuje, druži se sa porodicom i prijateljima, i da jednostavno svakog trena uživa u životu.
Photo: Privatna arhiva/Radio Sarajevo/Anisa Šerak
