Biti mama, profesorica, managerica, influenserica i uspješna poslovna žena u današnjem turbulentnom vremenu čini se naprosto nemogućom misijom. Stoga su žene koje imaju takve polivalentne karijere i kojima je multifunkcionalnost u poslovanju i privatnom životu svakodnevica vrijedne iznimnog poštovanja. Lana Lekić jedna je od takvih žena: magistra farmacije po svom profesionalnom opredjeljenju, specijalistica i doktorica farmaceutskih nauka, univerzitetska profesorica, marketing managerica u farmaceutskoj industriji, vrlo utjecajna influenserica Instagram profila mamalana…O tome kako Lana usklađuje sve svoje profesionalne obaveze sa onim, nimalo manje bitnim, privatnim koje podrazumijevaju i odgoj troje djece, pročitajte u nastavku.
Znatiželja me vodi naprijed u karijeri
Ratna zbivanja u BiH mnoge su djevojčice i dječake iz BiH, zajedno sa svojim familijama, natjerala da se privremeno izmjeste iz svojih domova, pa je i Lana bila jedna od djevojčica koja je u Splitu završila dio osnovne i srednje škole. Po povratku u Sarajevo Lana je okončala svoje srednjoškolsko obrazovanje i potom završila Farmaceutski fakultet, te je nastavila graditi svoju akademsku karijeru i danas je vanredna profesorica na Univerzitetu Sarajevo. Za sebe voli reći da joj je, kao mirnoj i tihoj djevojčici rat pomogao da prerano sazrije i osamostali se, natjeravši je da nauči kako sama preživjeti.
„Iz današnje perspektive mogu reći da me je rani ulazak u prostor i vrijeme samostalnosti i odgovornosti napravio onim što sam danas. Moj smireni um i ogromna znatiželja, koja me stalno pita šta još mogu pročitati i naučiti, doveli su me baš ovdje u žarište kako poslovnog tako i akademskog svijeta“, započinje svoju priču.
Upravo je ta znatiželja za znanjem i novitetima u struci Lanu dovela u jedno vrlo zanimljivo iskušenje: kako uspješno pomiriti svoje profesionalne obaveze na dva fronta, onom akademskom i poslovnom, a istovremeno realizirati i sve druge zamisli koje su je interesirale. Svakodnevne izazove u svojoj karijeri, koji su ponekad nalikovali stvarnoj rovovskoj borbi s vremenom, Lana tvrdi da je i doživljavala isključivo kao izazove, a ne prepreke ka svom cilju.
„Uživam u svakodnevnom angažmanu sa studentima, jer znam da radim jako dobru stvar, a to je edukacija i prijenos znanja. I u tom stadiju nastojim svojim životnim iskustvom uticati na njih da postanu zainteresovani za ono čime će se baviti u svojoj budućnosti“, ističe Lana.
Proces usvajanje djece kao pozitivnu pojavu treba približiti javnosti
Odrastajući okružena djecom, koja su zbog ratnih okolnosti bila izmještena iz svojih domova, Lana je još kao djevojčica bila suočena sa sviješću o bolnom odrastanju djece koja su zbog ratnih stradanja ostala bez roditelja. Ta je svijest bila dijelom i razlog da se još tokom studija odluči za volontiranje u humanitarnim organizacijama koje su upravo radile na zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja. Kad je dobila svog prvog sina Lana je shvatila kolika je blagodat za jedno dijete kad odrasta u sigurnoj porodici sa svojim roditeljima. To je bio i jedan od ključnih razloga da se odluči postati usvojiteljicom ili bar hraniteljicom neke djevojčice ili dječaka, koje je kroz svoj rad sa napuštenom djecom u sarajevskom Domu za djecu bez roditeljskog staranja na Bjelavama imala priliku upoznati.
„Svakog dana promatrala sam djecu koja čeznu za zagrljajima, toplotom porodičnog života i ljubavlju, i odlučila sam da ću jednog dana jednom djetetu to pružiti.
Porodice nastaju na razne načine i upravo je usvojenje jedan od tih načina. Nikada nisam razmišljala o usvojenju kao o lošem ili neprihvatljivom, međutim, nakon usvojenja naišla sam na otpor. Veliki broj ljudi moju odluku nisu podržali, niti su je dočekali s oduševljenjem. Danas se često susrećem s nerazumijevanjem okoline kao i neugodnim komentarima“, prisjeća se Lana.
Iako je nakon rata, ali i zbog siromaštva, u našoj zemlji prisutno jako puno napuštene i nezbrinute djece smještenih u Domovima za djecu bez roditeljskog staranja politika aktivnog zagovaranja usvajanja napuštene djece, a naročito poticanja hraniteljstva takve djece, nažalost nije postao jedan od primarnih zadataka ovog društva. Osim par sjajnih slučajeva usvojenja i divnih primjera hraniteljstva o toj se temi nažalost jako malo priča u našoj javnosti i prolazi posve ispod radara. A zamislite koliko je predivne dječice tokom ovih gotovo trideset godina moglo biti usvojeno i udomljeno, kojima su plemeniti ljudi mogli pružiti utočište svog doma i pomoći im da odrastu u sigurnim domovima. U posljednje vrijeme su se aktivirale i religijske zajednice, koje su započele aktivnu kampanju zagovaranja prakse usvajanja i hraniteljstva, što je dabome, trebalo uraditi odmah po okončanju rata.
Pročitajte više: U In Wonderlandu nastaju unikatne igračke za djecu
„Smatram da usvojenje treba približiti javnosti kao jedan prekrasan čin i puno više pričati o pozitivnim stvarima kroz koje ljudi prođu tokom procesa i života s usvojenom djecom nego se stalno fokusirati samo na negativnosti. Takođe, tvrdim da sve negativnosti vezane za hraniteljstvo i usvojenje dolaze iz čiste neinformiranosti. Nema tu velikih riječi i velike filozofije. U svom srcu jednostavno znate da ste baš vi izabrani za tu ulogu“ odgovorno tvrdi Lana.
Svi moji poduzetnički projekti
Radeći s djecom bez roditeljskog staranja istovremeno odgajajući troje djece, Dalija, Anisa i Dalilu, Lana je uvidjela da se želi u potpunosti posvetiti humanitarnom radu nastojeći svojom udrugom napraviti više dobrih stvari u svijetu za naše najmlađe.
Smatra da je iznimno važno djecu postaviti na prave temelje jer samo tako možemo očekivati i da će naše društvo postati puno bolje, sa puno više ljubavi i empatije.
„Masaža beba je jedan od mojih početnih poduzetničkih projekata, s kojim sam željela da od prvih trenutaka imamo zdraviju djecu i da od njih gradimo stabilne i saosjećajne ljude. Projekat „Prve 3 godine su najvažnije“ je nešto na što sam izuzetno ponosa i gdje sam sa timom stručnih ljudi napravila pomake u mnogim porodicama. Takođe i projekat „Masaža beba za sve domove za nezbrinutu djecu“ je ono što mi hrani dušu. Podcast koji radim u saradnji sa Oslobođenjem je isto iskorak na koji sam jako ponosna. Naći se u ulozi kako voditeljice podcasta tako i osmišljavanja gostiju i organizacije je nešto što je bio veliki izazov za mene. Izlazak iz zone komfora je nešto što me stimuliše za nove pobjede. Planiram još svašta da pokrenem, meni je nebo granica“, s osmijehom otkriva Lana.
Uporedo je odlučila pokrenuti i svoj Instagram profil „Mama Lana“ želeći djevojkama, ženama i majkama pokazati realan život bez uljepšavanja, kako bi im pokazala da usponi i padovi predstavljaju dio realnosti naših života.
„Tokom pandemije, pored izazova s kojima smo se borili svi bez obzira na materijalni status, boju kože i obrazovanje, ja sam se borila i s prihvaćanjem sebe. Učila se samopoštovanju i ljubavi prema samoj sebi. Kada sam shvatila da se ne mogu nositi sa svim izazovima sama, pomislila sam na to da se žene širom svijeta možda osjećaju upravo poput mene. Bio je to ključni motiv da pišem, pričam, slikam i dijelim s publikom. Na mom profilu se može vidjeti da sam od krvi i mesa, da nema foliranja, šuplje priče, ni pretvaranja. Instagram koristim prvenstveno kao univerzalno sredstvo za promicanje ideje o hraniteljstvu i usvojenju. Odlučila sam svakodnevno pisati o tome i prikazati snimke i slike iz vlastitog života, jer to je jedini način da se velikom broju ljudi približi da su sva djeca ista“, ističe Lana.
Kako sam postala influenserica?
Koristeći svoje znanje o kozmetologiji utemeljeno još na studiju farmacije Lana svoj profil koristi i kao sjajan kanal za komunikaciju sa svojim pratiteljima vezano za edukaciju o prirodnoj kozmetici. Ozdravljenje nacije, fizičko i mentalno, su joj poticaj da često priča i piše o prirodnoj kozmetici, za koju Lana smatra da nije trend nego zapravo vapaj za zdravijim i uravnoteženim životom.
Pročitajte više: Jasna Hadžimehmedović Bekrić: “Kostimografija je uz modu moja najveća ljubav”
„Današnje tržište obiluje širokom ponudom kozmetičkih proizvoda koji nas mame šarenim i lepršavim etiketama i pozivima da se radi o potpuno prirodnoj kozmetici. To zaista zbunjuju krajnjeg kupca pretrpanog informacijama koje može naći na internetu, a koje ustvari i nisu uvijek pravilne. Danas potpuno isto kao i hrana, i kozmetički preparati mogu imati jako loše sastojke koji štete našem organizmu u istoj mjeri kao i ono što ishranom unosimo, jer u brojnim proizvodima koje svakodnevno nanosimo preko kože u naše tijelo unosimo gomilu štetnih tvari i toksina. Nemojte se plašiti, nije to akutno opasno po život, ali hroničnim nanošenjem i upotrebom takvih proizvoda oni nam jako štete. Svuda imate nabrojane silikone, derivate nafte poput parafina, vazelina, mineralnih ulja, emulgatori, parabeni i mislim da ih znamo napamet. Pitanje je okrenemo li etiketu da pogledamo stoje li nabrojani ili otvorimo kremu da pomirišemo, pa po tome odlučimo kupiti neki proizvod. Na sva ova pitanja probajte iskreno odgovoriti sebi i danas učiniti nešto drugačije. Jesmo li pročitali sve o kancerogenosti, mutagenosti, izazivanju autizma i ostalih sveprisutnih bolesti? Vjerovatno ne, a trebali bi“, poručuje Lana.
Iako Lana nije pristalica etiketiranja da je vrlo utjecajna influenserica, ipak priznaje da su društvene mreže savršen medij za utjecaj, odnosno influence i to u pravom smislu te riječi i zato ih svakodnevno vrlo vješto koristi.
„Vrlo često pišem i o zaštiti okoline. Znate li šta je mikroplastika? Jeste li znali da pojedete oko 5 grama mikroplastike svake sedmice ili oko 260 g godišnje. Čestice mikroplastike su jako malene 0,1 mikromilimetar do 5mm, netopive u vodi i ima ih svuda“, upozorava Lana.
Ženama treba poticaj da pokrenu svoje poslovne ideje
Kad imate uspješnu akademsku i poslovnu karijeru odomaćeno je u našim krajevima mišljenje da vam je politika u tome pomogla ili ste pak nečija kćer ili supruga, pa je, naravno, takvu karijeru bilo lakše i jednostavnije napraviti. I još ako ste pritom savjesna i brižna majka i usput se bavite nekim društveno korisnim radom onda vam redovito spočitaju da ste sigurno dokoni, imate čitavu silu pomoćnica kući koju muž uredno plaća, pa je svakako sve to lako postići. A ako još uz to imate još i neki biznis koji uspješno vodite, e onda se to nikako ne tolerira u našoj javnosti uvijek spremnoj na oštre kritike. Jer, zaboga je li vi to umišljate da ste superžena? I na koncu te tipično balkanske kvazi zabrinute pitalice postave vam pitanje svih pitanja: “A što vam to uopće treba da „iskačete iz svake paštete“?
„Žene se jako često pitaju kako to Lana da si odlična liderica, a da pri tome držiš sve konce i u porodici. Pa, po meni je balans između privatnog i poslovnog života puno precijenjen pojam, jer naprosto imamo samo jedan život. Ako privatno putujem, odradim usput i pokoji telefonski poslovni poziv, i nemam opterećenje. Isto tako sa poslovnog puta pričam video pozivom sa djecom, prepričamo dan, smijemo se i koliko toliko imamo to vrijeme zajedno. Upravo na tome treba najviše raditi, da odmaknemo pritisak društva i okruženja od nas. Žena je tradicionalno stup porodice i ako pokaže ambiciju biva sputana. Žensko poduzetništvo kod nas je daleko od onoga gdje bi trebalo biti upravo iz tih razloga. Zato smatram da treba uložiti napor u osnaživanje žena da pokrenu svoju ideju za početak i svakako im osigurati online edukacije. A tek drugi korak je umrežavanje žena“, smatra Lana.
Nesebičnost kao lajtmotiv
Bivajući vrlo često izložena vrlo oštrim kritikama svog načina života, za mnoge nerazumljivim i prebrzim, Lana tvrdi da je preponosna na sve što je napravila. Iz neuspjeha je, veli, najviše naučila, i tvrdi da bi i njih, bez ikakve dileme, ponovila naprosto zbog to ne živimo u savršenom svijetu superheroja i što valja shvatiti da nas svaki neuspjeh više očvrsne i ojača.
„Ono što bih zaista voljela promijeniti kod sebe jeste ustvari da malo više u svoje poduhvate uključim razum, a malo manje srce“, kaže Lana.
A da bi postigla sve ono što je i zamislila Lana tvrdi da je svaki njen radni dan i suviše organiziran, jer, priznaje, voli da sve drži pod kontrolom i uradi sve zacrtano. No, u posljednje vrijeme naučila je da odvoji važne od manje važnih zadataka, odnosno da one koji mogu čekati prebaci za neki drugi termin. I ta joj je prilagodba njenog vremena, priznaje, pomogla da u velikoj mjeri rastereti svoje obaveze i olakšala si radni dan.
„Lajtmotiv svega što radim jeste nesebično davanje znanja i preporuka o zdravlju, to me ispunjava maksimalno. Vidjeti svog pacijenta izliječenog, sretnog i nasmijanog sa svojim najbližim jeste upravo moj punjač za baterije“, otkriva Lana.
Žene se trebaju takmičiti same sa sobom, a ne s drugima
Na kraju razgovora nam otkriva da ćete ju nerijetko sresti kako ljudima u marketima objašnjava koju kremu da kupe svojoj bebi ili kako random drži predavanja po restoranima, jer doslovno koristi svaku priliku da ukaže na važnost zdravlja i prevencije. Svjesna je da živimo u vremenu u kojem ljudi rijetko ili nikako razmišljaju o tome šta nanose na svoju kožu i šta jedna obična krema koju kupe i svakodnevno nanose na kožu lica ili tijela može značiti za njihovo zdravlje.
„Jako puno napora ulažem da osvijestim žene i majke o važnosti njihovog zdravstvenog statusa ne samo fizičkog, nego i mentalnog zdravlja. Nije jednostavno, ali po meni najveći izazov svih nas leži u pomjeranju vlastitih granica, jer ako možete pobijediti sebe onda ćete sigurno pobijediti i ostale koji vam se nađu na putu. Žene se danas takmiče da budu najbolje supruge, majke, radnice, drugarice, a trebale bi se takmičiti sa samom sobom, jer u osnovi tu je najveći izazov. Uspješne žene vode računa o sebi, hrane se zdravo i imaju redovnu fizičku aktivnost. Voditi računa o sebi, svom fizičkom, mentalnom i emotivnom zdravlju je naš najbitniji zadatak i izazov u životu, nemojte to nikada zaboraviti“, poručuje na kraju našeg razgovora Mama Lana.
Photo: privatna arhiva
