Globalno tržište rada dramatično se promjenilo u posljednjih par godina i sve ono što smo nekad o ljudskim resursima znali doživjelo je potpuni preokret. O tome kako su se nekad gradile karijere u sektoru ljudskih resursa, promjenama na tržištu rada, te o tražnji posla razgovaramo sa Mersihom Mimom Mehić, direktoricom Kolektiv doo, vodećom kompanijom koja se bavi posredovanjem u zapošljavanju u BiH.
Stvarali smo temelje tržišta rada u BiH
Odrastajući u familiji u kojoj su roditelji devedesetih, krajem rata u BiH, odlučili započeti poduzetničku karijeru u špediterskom biznisu, Mersiha Mima Mehić je zajedno s njima, još kao srednjoškolka, sticala svoja prva iskustva u poduzetništvu radeći kao međunarodni carinski špediter.
“Od svojih sam roditelja pokupila osnovne vrijednosti o odnosu prema ljudima i prema poslu i to su temelji koje ne zaboraviš jer naučiš osnovne vrijednosti i nepisana pravila ponašanja. Fantastična je to škola, zato što niko nije rigorozniji prema tebi od roditelja, jer nikad nije ništa dovoljno dobro što uradiš”, govori Mersiha. Iako je odgajana da bude ekonomistica Mersiha je zamalo završila na West Point akademiji, no nakon poziva na regrutaciju, ipak je prevladala njena želja da umjesto GI Jane završi u nekim mirnijim, ženstvenijim vodama, pa se u konačnici opredijelila za studiji prava. Zanimljivo je da je svoj prvi posao u uredu OHRa, gdje je radila na policijskim reformama, uvođenju CIPS-a i ličnih karata, dobila preko portala posao.ba, firme u kojoj će kasnije postati direktorica.
“U tom momentu firma se bavila izradom IT rješenja i pružala je izrade softvera. Bili smo prvi na tržištu koji su se počeli baviti zapošljavanjem i sjećam se pitanja jednog klijenta čime se bavimo. Rekla sam da imamo portal za zapošljavanje, a znajući da je internet penetracija tada bila jedva 10 %, čovjek se zaprepastio i histerično smijao da je meni bilo neugodno. Svi su tada 2006. smatrali da je to luđački potez”, prisjeća se Mersiha.
Posao.ba je bio portal koji je bio rezervisan za traženje posla u sklopu firme Development studio, a nakon rebrandinga firma je prešla u Kolektiv doo. Mersiha je vodila firmu Kolektiv doo zajedno sa osnivačem i tadašnjim mužem Edinom Mehićem. A onda je uslijedila prva akvizicija firme, kada ih je 2008. godine, netom prije financijske krize kupio britanski Daily Mail.
“Super je što smo i za sebe i za zaposlenike tada dobili poveznice sa stranim tržištem i od njih smo mogli učiti šta su trendovi rada u Britaniji, Estoniji, Latviji, Mađarskoj. Puno smo naučili i dosta brzo smo rasli. Veliki broj zaposlenika je i danas lojalan kompaniji i sretna sam zbog toga što su kroz firmu prošli ljudi koji danas imaju svoje firme i koji su nam danas klijenti”, govori Mersiha.
Nakon prve akvizicije uslijedila je i druga akvizicija firme 2019., kada ih je kupila jedna od najvećih skandinavskih medijskih kuća Alma Media, i portal Posao.ba je potom prešao u MojPosao.ba. U međuvremenu se rodio projekat “Najpoželjniji poslodavac”, koji je uspješno nagrađivao najbolje poslodavce u BiH, a dodatno su radili i sa stranim ambasadama na razvoju tržišta rada u BiH.
Fleksibilno radno vrijeme i rad od kuće uvela prije pandemije
Bilo je to vrlo dinamično i izazovno vrijeme u kojem je Mersiha paralelno s tadašnjim mužem gradila HR tržište u BiH, gradila svoju karijeru, razvijala nove projekte u firmi i istovremeno bila supruga i majka troje djece.
“Kad se sad unazad okrenem ja ne znam ni kako sam uspjela sve to paralelno posložiti, porodica, djeca, posao. Radila sam vrlo dinamičan posao kao žena s troje male djece među kojima je razlika dvije, tri godine. Nisam to vidjela kao prepreku, jer sam imala filozofiju da se sve može kad se hoće. To je bilo vrijeme kad nije bilo rada od kuće, a moji roditelji ne žive u Sarajevu i nisam imala baby sitting. Bilo je situacija koje su za mene u tom trenutku predstavljale peak stresa. Sjećam se jedne situacije kad sam se zaključala na balkon da bih mogla da pričam s klijentom iz Dohe, bila je nedjelja, a oni rade i nedjeljom, djeca plaču s druge strane, a ja pokušavam da maksimalno iznesem situaciju. Ili jednog sastanka s ruskim investitorom, dva mjeseca nakon rođenja mog prvog sina, kad mi je mlijeko počelo nadolaziti usred sastanka. Danas pamtim te stvari samo kao slike”, otkriva Mersiha.
Sopstveno iskustvo ju je natjeralo da osmisli fleksibilne modele poslovanja za svoje zaposlenice, što je zahtijevalo prilagodbu principa rada i fleksibilne modele rada u firmi.
“Prije 6-7 godina, kad su i druge kolegice generacijski počele da dobivaju djecu, počeli smo uvoditi princip da žene kad se vrate s porodiljskog rade par sati i da rade od kuće. Vidjela sam da su žene imale želju da nastave s radom, da im karijera ne trpi, a nekima je bilo puno napraviti pauzu od godinu dana, pogotovo na dinamičnim tržištima. Par kolegica je to koristilo i danas imamo hibridni model rada od kuće. Insistirala sam na uvođenju kliznog radnog vremena i rada od od kuće i mi smo pandemiju dočekali spremni i utrenirani. A to je pravac u kojem ćemo svi sada morati ići, jer nas je pandemija opomenula da će se kompanije morati adaptirati, jer je danas aktuelan princip da se više žena aktivira na tržištu rada”, navodi Mersiha.
Pročitajte više: Zašto u BiH fali stručne radne snage a istovremeno imamo veliki broj nezaposlenih?
Mersiha priznaje da je put stvaranja HR tržišta u BiH bio mukotrpan i naporan, ali da je istovremeno uvijek bila fokusirana na to da završi ono što je trebalo uraditi.
“Moj ritam je uvijek bio fleksibilan i fluidan, bez obriza na porodične i lične izazove, ali je na kraju dana bitno da se završe sve obaveze. I zapravo, jedina stvar bez koje realno ne bi funkcionisala je kalendar. Jer, u kalendaru mi se nalazi sve, obojeno u drugim bojama, da bih se osigurala da sebe ne bih zaboravila. Imam obojeno žuto svoje lične ciljeve jer mislim da je primarna dobra organizacija, pa čak i kategorizacija ličnih zadovoljstvava i opuštanja”, otkriva Mersiha.
Floskula da “radimo više da bi živjeli bolje” pripada starijim generacijama
Svjedočimo velikim promjenama na tržištu rada koje su nakon Covid 19 pandemije u velikoj mjeri pogodile naš region, i koje su nas prislile i na promjene u načinu na koji prihvatamo različitosti i među spolovima.
“Mi smo zatomili i biološke razlike koje imamo između muškaraca i žena na račun jednakopravnosti, a tu različitost trebamo upoznati i slaviti ih, bolje ih iskoristiti da nas čuju i razumiju. Mi smo naučeni da u bilo kojem segmentu života postoje pravila i norme ponašanja koje moramo slijediiti, bez obzira što za svakoga nisu iste. Dolazi era urušavanja svih tih moranja i sistema, jer živimo u takvom vremenu gdje su svi sistemi napravljeni za ljude koji su živjeli 50 godina i sad se sve mijenja. Najznačajnija razika koju sam vidjela kroz sve ove godine u muškom i ženskom vođenju ljudi je što su žene empatične i vode sa srcem, te bolje razumiju potrebe drugih. Mislim da izlazimo iz doba kolektivizma i ulazimo u doba individualizma, gdje će princip induvidualnog biti jedini koji će vrijediti. Vrlo je nezahvalno raditi bilo kakvu klasifikaciju i strpati bilo žene ili muškarce u bilo kakvu nišu, kockicu, i u kontekstu vođenja ljudi je individualizalm nešto što slijedi. Ljudi su sad u prilici da biraju, jer globalno kreće borba za ljudske resurse i jednostavno će se promijeniti korporativni i globalni stavovi da ljudi nisu kockice koje slažeš u mozaik koji tebi treba, nego da moraš objediniti njihove interese i usaglasiti ih sa svojim kompanijskim i poduzetničkim interesima”, ističe Mersiha.
Pročitajte više:Kako generacija Z mijenja tržište rada i koji su njihovi motivi?
Prolazeći kroz svoja osobna iskustva koja su bila vrlo blizu smrtnosti, naročito u vremenu pandemije, shvatila je da su ljudi puno ozbiljnije počeli propitkivati svoju ulogu u životu i da se to značajno odrazilo i na tržište rada.
“Tokom pandemije svi smo sebi počeli da postavljamo pitanja zašto ja živim na ovom svijetu, zašto ja radim. Ta floskula “da radimo više da bi živjeli bolje” pripada starijim generacijama, koju danas pripadnici generacije Z apsolutno prestaju živjeti. I zapravo se ljudi danas pitaju, ako ja radim šta ja to radim, da li svojim poslom pomažem nekome, da li pravim neku razliku? I lakše će odgovoriti na to pitanje oni koji imaju neki smislen posao. Meni je satisfakcija kad čujem da smo nekome pomogli da dobije posao, ili kad interno vidim da se desio neki mali personalni pomak kod ljudi. Jer, ako zaista želiš voditi ljude, za mene je najvažniji onaj princip “primus inter partes”, prvi među jednakima, da ti vidiš u njima neki potencijal koji oni u sebi ne vide. Jer vođa je sluga, to je naša uloga i sve promjene vode u tom pravcu”, priznaje Mersiha.
53% radno sposobnih žena u svijetu nisu na tržištu rada
Jedna od najvidljivijih i najpogubnijih promjena na globalnom i regionalnom tržištu rada je hronični nedostatak radne snage, koji je pristutan svuda oko nas, jer je broj poslova svuda porastao, a broj ljudi koji su nam na raspolaganju se smanjio.
“Zanimljiva je jedna digresija da su u odnosu na očekivanja tokom korone eksponencijalno porasle vrste poslova, potrebe za ljudima koji će obavljati te poslove, a u međuvremenu su se izrodile nove industrije za koje nije nužno bilo odmah ljudi. Potrebna je prekvaifikacija, jer su određena tržišta značajnije rasla zbog promjena svjetskih prilika. U Njemačkoj je broj poslova porastao preko 100 %. Ne postoji sila koja može odmah pružiti taj broj ljudi zbog radnih dozvola, a istovremeno imamo jako puno nezaposlenih. Ne mislim nažalost da je to lako i jednostavno brzo rješiti. Kad govorimo o globalnoj populaciji 73 % radno sposobnih muškaraca je prisutno na tržištu rada, a žena svega 47%. Znači 53% žena koje su radno sposobne ne rade. Iako se svi vodimo ekonomskim porebama, realno je pitanje da li se sve žene moraju aktivirati i početi raditi. Da bi imali veću stopu zaposlenosti žena na tržištu rada, potrebne su i promjene pravne legilslative i veće fleksibilnosti, da uvodimo family friendly politike i porodiljsko za muškarce, ali to nije izvodljivo preko noći, jer odnos poslova i broja zaposlenih na globalnoj mapi se ne kreće tako jednostavno. U ovom trenutku na nekim drugim tržištima imamo 50 miliona nezaposlenih, koje mi ne možemo ovdje prebaciti da nam rade, jer naše potrebe su takve a ne prate nas administrativno legalne procedure s kvotama radnih dozvola za strance”, govori Mersiha.
Povećana svijest o važnosti ljudi kojih na tržištu rada nedostaje postao je jedna od gorućih problema za veliki broj kompanija koje, nažalost, još uvijek zadržavaju princip zaleđenih budžeta vezanih za ljudske resurse.
“Ono što je naš najveći izazov je da mi nemamo mogućnost uvoza radne snage. Veliki problem je i vođenje kompanija obzirom na broj mladih koji svakodnevno odlaze iz zemlje. Mi ne možemo izbjeći činjenicu da je došlo do promjene potreba radno sposobnih, njihovog ponašanja i potreba. Ljudi više ne reaguju isto, njihovi prioriteti više nisu isti, imaju veliki dijapazon izbora na raspolaganju, tako da je veliko pitanje na koji ćemo način uspjeti izbalansirati ove procese automatizacije i digitalizacije, a istovremeno i gdje i kako ćemo morati upotrijebiti ponovo ljude da naprave neku inovaciju, da stvore neku novu vrijednost. Još bih naglasila ono što je zajedničko svim timovima, a to je da je došlo do urušavanja organizacijske kulture sa hibridnim modelom rada i to predstavlja jedan od najvećih izazova i globalno i lokalno u BiH”, govori Mersiha.
Inflacija troškova života i hrane zahvatila je cijeli svijet i u toku prošle godine je bio prisutan trend blagih povećanja plaća, no to više nije dovoljno kako bi se izbalansirali povećani troškovi života sa primanjima. “Trendovi su u velikom broju firmi bili da su imali povećanja plata dva puta u toku prošle godine koja procentalno nisu visoka. A povećanje minimalnih plata, gdje se inflacija najviše osjetila, su bila minimalna. U medijima dolazi do izjednačavanja inflacije sa potrebama povećanja plata, ali njih vode različiti faktori. Inflacija se dešava s obzirom na dešavanja na tržištu, a povećanje plata kroz istoriju nikad nije nužno pratilo inflaciju.Tako da veliki broj kompanija nije u budžetima planirao povećanje plata, ali su ona postala nužnost”, pojašnjava nam Mersiha na kraju našeg razgovora.
U ovom razgovoru sa Mersihom Mimom Mehić smo otvorili “Pandoriinu kutiju” regionalnog i lokalnog tržišta rada o čemu ćemo zasigurno nastaviti govoriti i u vremenu koje je pred nama, a također i o trendovima na globalnom tržištu rada, te načinima kako rješiti ove goruće probleme u poslovanju.
Photo: Privatna arhiva
