Još jedna sjajan uspjeh BH kinematografije! Sinoć je u službenom takmičarskom programu “Horizonti” Filmskog Festivala u Veneciji prikazan film “Najsretniji čovjek na svijetu”, makedonske rediteljice Teone Strugar Mitevski i BH scenaristice Elme Tatargić, koji je urađen u koprprodukciji BiH, Makedonije, Slovenije, Hrvatske, Belgije i Danske.
BH-makedonski film prvi put u zvaničnoj trci za Zlatnog lava
Ovo je film koji potpisuje bosanskohercegovačka scenaristica Elma Tatargić, kojoj je ovo već treći film na kojem surađuje zajedno sa makedonskom redateljiom Teonom Strugar Mitevski, a prva dva njihova zajednička filma “Kada nije imao ime”, iz 2017. i “Bog postoji, zove se Petrunija” iz 2019. priprikazana na filmskom festivalu u Berlinu, jedan u Panorami a drugi u zvaničnoj selekciji Berlinalea.
Film “Najsretniji čovjek na svijetu” priča je o ženi koja odlazi da upozna muškarca svog života, a zapravo upoznaje svoga neprijatelja. Asja, koju glumi Jelena Kordić Kuret i Zoran, kojeg glumi Adnan Omerović imaju pri susretu različite planove, jer Zoran na susretu ne traži ljubav, nego oprost za nedjelo koje je napravio tokom rata. U filmu se humor miješa s tugom, sve do samoga razrješenja, kada se teška sjećanja pomiješaju sa današnjicom.
Film je sniman na lokacijama u Skoplju i u Sarajevu.U glavnim ulogama igraju Jelena Kordić Kuret i Adnan Omerović, a ostale uloge tumače Labina Mitevska, Ana Kostovska, Ksenija Marinković, Izudin Bajrović, Mona Muratović, Vedrana Božinović, Irma Alimanović, Siniša Vidović, Kemal Rizvanović, Nikolina Kujača.
Film je nastao kao koprodukcija između Sjeverne Makedonije, Hrvatske, Slovenije, Danske, Belgije i Bosne i Hercegovine, a bh. producenti su Amra Bakšić Čamo i Adis Đapo ispred producentske kuće SCCA/pro.ba. Direktorica fotografije Virginie St. Maarten iz Belgije, scenografiju potpisuje Vuk Mitevski, kostime Teonina dugogodišnja suradnica iz Slovenije Monika Lorber, a šminku je Mojca Gorogranc Petrushevska. Montažer filma je Per Kirkegaard iz Danske, a dizajnerica zvuka Ingrid Simon iz Belgije. Glumačku postavu potpisuje Kirijana Nikolovska, prvi asistent režije je Raša Petrović, a redateljica filma Elena Stanisheva.
“Ovaj film doživljavam kao simfoniju koreografiranih pokreta koji razotkrivaju slojeve emocija, polako obavijajući gledatelja do vrtoglavice. Lokacija je ključna: hotel u stilu osamdesetih, svjedok arhitektonskog stila bivše Jugoslavije: betonski brutalizam ili modernizam, a tu je i ranjeni grad Sarajevo, svjedočanstvo otvorenih rana i boli prošlosti. . Ovdje se postavljaju pitanja, što nas definira: naša etnička, vjerska ili spolna pripadnost? Što nas razdvaja ili spaja? Ovo je priča o nepredvidivosti života, slučajnim susretima napadača i žrtve, oživljavanju bolne prošlosti; ovo je priča o nemogućim vezama, o ljubavi i apsurdu. Film počinje kao šaljivi izlet i razvija se u brdo slojevitih iskustava. Film je snimljen prema istinitoj priči, direktno od autorice scenarija Elme Tataragić” navodi redateljica Teone S. Mitevska za makedonski list Sloboden pečat.
Film je nastao kao produkt CineLinka na Sarajevskom Filmskom Festivalu
I ovaj film je nastao u okviru koprodukcijskog marketa CineLink Sarajevskog Filmskog Festivala, i potvrda je izvanredne koprodukcijske suradnje filmskih autora iz regije.
Pročitajte više: Zašto je CineLink najvažniji dio Sarajevskog Filmskog Festivala, bez kojeg Crveni tepih ne bi postojao?
Razvoj i produkciju podržavaju Agencija za film, Kreativna Europa – MEDIA, Eurymage, Danski filmski institut, Belgijska porezna utočišta, Hrvatski audiovizualni centar i Fond Sarajevo Film. Proračun filma je 1.450.000 eura, uključujući 487.000 eura od Makedonske filmske agencije.
Ono što je posebno zanimljivo za ovaj film je da će se za nagrade za najbolju režiju i najbolji film i najbolje glavnu mušku i žensku ulogu. Od iznimne je važnosti je i nominacija za glavne glumce, glumca iz Tuzle Adnana Omerovića za ulogu Zorana i mostarske glumice Jelene Kordić Kuret za ulogu Asje.
Adnana Omerović je glumac tuzlanskog Narodnog Pozorišta. Imao je nekoliko značajnih uloga u domaćim i sjetskim filmovima,”Život je čudo” Emira Kusturice, “The Prosecutor the Defender the Father and His Son” Iglike Trifonove, “Papagajka” Emme Rožanski, “The Confidence Man” i “Wedding Preparations in the Country” Kourosa Alaghbanda, “Investiogations of a Dog” Aleksandre Niemczyk, “Sympathie pour le Diable” Guillaumea de Fontenaya.
“Ja sam imao sreće sa, ja je zovem anđeo moje kinematografske karijere, bh. kasting direktoricom Timkom Grahić, koja pametno radi posao, zna kada te treba zvati, a kada ne. Što se tiče mlađih kolega, svi imaju jednake šanse da se dokazuju, a do osobe je koliko će se predati tome. Jer ako ne ideš na kastinge, ne možeš ni očekivati da dobiješ angažman“, izjavio je Adnan Omerović za Radio Sarajevo, dodajući da njemu sasvim odgovara što živi u Tuzli i da ga za angažmane zovu gdje god hoće. Kako je nedavno izjavio Nagrada bi mu puno značila: “Jer te neko gledao, jer si mu se svidio, a taj neko će te dalje spominjati drugim producentima i režiserima, a to može dovesti do novih poziva od strane ljudi koji imaju sredstva i viziju i koji hoće da rade. Jer svakome dođe taj period uspjeha, nekome za pet godina, nekome za deset, ali sigurno dođe“.
Mostarska glumica nedavno je briljirala i u posljednjem filmu Jamsile Žbanić “Quo vadis, Aida”, a stalno je angažirana u glumačkom ansamblu mostarskog Hrvatskog Narodnog kazališta. Nominacija za Najbolju glavnu glumicu venecijanskog festivala je njena prva nominacija na prestižnim svjetskim filmskim festivalima.
Photo: Labiennale.irg/Oslobođenje/Narodno Pozorište Tuzla/Azra
