Ponekad neki ljudi misle da su važniji od drugih. Nekad je to više ljudi, a nekad je jedan ljud. I tako to ide, žive u tom uvjerenju. Što čak i ne bi bilo problem, da nisu vrlo otvoreni u vezi sa tim. Pa se tako ponašaju i tako pričaju. A, ostatak svijeta ih ponekad ignoriše, a ponekad im pukne film pa izbije konflikt. Što, potpuno paradoksalno, ovim prvim samo još više daje na značaju.
Koji je odjel bolji i bitniji?
Tako i u organizacijama imamo neke ljude u nekim odjelima koji misle da su oni bolji.
Uzmimo primjer prodaje i logistike – nema distributera niti retailera da može bez jednog od ova dva odjela. Niti prodaja i logistika mogu jedni bez drugih. A, počesto su kao na zaraćenim stranama. Niko nikoga ne razumije. A, grade se i neka tendenciozna mišljenja tipa: da nema prodaje, ne bi bilo ni vas. Što nije daleko od istine, jer ako živimo od prodaje, a nemamo je – onda džaba nam sve ostalo što imamo.
Pa čak iako ova situacija nije zvanična i očigledna, nego negdje nešto ispotiha se misli na taj način – čim se desi problem, ovo izađe na površinu.
Kod prve isporuke sa greškom, povlači se pitanje ko je važniji. I daju izjave tipa: mi se slomišmo prodajući po terenu, a oni nisu u stanju da isporuče kako treba. I onda krene opsadno i ratno stanje, sijevne i pokoja uvreda i naravno – problem se ne riješi.
Evo jedne istine koja se mora izgovoriti – prodaja i logistika ne mogu jedni bez drugih. Kad se proda, mora se isporučiti. Da bi se prodalo, mora se nabaviti. I tako u krug.
Pročitajte više: Ja sam – profesionalac!
Koje je rješenje?
Ista situacija je i sa drugim procesima u firmi. Finansije dišu za vratom prodaji jer uvijek ima neki neovjeren račun, fali neka knjižna. A, prodaja se izgovara sa terenom i prodajnim naporima, pa ne mogu misliti na sve i svaki papir. Pa se opet desi neka eskalacija, a problem se ne riješi.
I evo da se odmaknem od prodaje i ne stavljam neke zlobne etikete – prodaja nije ni najbolja ni najgora, ali je neophodna. Isto kao i logistika, kao finansije, kao brend menadžment… i da ne nabrajam dalje.
Kako riješiti ovaj vjekovni problem?
Lako, kao i skinuti 20 kila viška.
Dosljedno i kontinuirano educirati i osvještavati sve procese u organizaciji da su međuovisni, da rade u sinergiji.
Povežite zajedničke odjele da rade na istim projektima
Da pojednostavim – svako malo objasniti zašto nam treba koji odjel, šta ko radi i u kojim segmentima mora da sarađuje sa ostalima.
Povezivati različite odjele da rade na zajedničkim projektima. Oko kojih se moraju udružiti. Ne morate izmišljati toplu vodu, zajednički projekat može biti i da riješe neki problem koji imaju. Primjera radi, gore spomenute finansije i prodaja – problem zvani „fali papir i pečat“. Lijepo dajte prijedloge, napravite rješenja i riješite, unutar 30 dana. A, ako uspijete (a, nemamo dileme da hoćete) – onda ćemo vas i nagraditi, možda novčanicama, možda plaćenom nekom zajedničkom aktivnosti ili recimo večerom. I onda se problem riješi, a sinergija desi – vjerovali ili ne.
Onda lijepo možete napraviti zamjenu uloga, recimo finansije jedan dan na terenu sa prodajom. I obratno. Pa da vide i jedni i drugi iz prve ruke kako to stvarno izgleda.
I nećete vjerovati, ali ovo sve pomaže i zaista rješava stvari. I popravlja odnose, gradeći neke nove i pozitivne, pune razumijevanja.
I naravno, kako jedna lasta ne čini proljeće, tako ni jedan uspješno urađeni zajednički projekat neće obezbediti stogodišnji mir. Hoće jedno mjesec ili do prvog sljedećeg problema.
Zato maratonski i dosljedno radite na tome – novi zajednički projekti, novi zajednički ciljevi, kontinuirana priča o povezanosti i sinergiji. Jer, mora se raditi.
Autorica: Enisa Selmanović Salkić, direktorica i vlasnica tvrtke Consultor
Foto: Canva / Privatna arhiva
