Rodna nejednakost na poslu i dalje postoji. Jedan od argumenata koji mnogo ljudi daje kao razlog tomu je razlika u ponašanju žena i muškaraca. Ova tvrdnja uglavnom se uvijek temelji na samoprocjeni ili anketama koje su sklonije pristranosti. Kako bi se vidjelo je li to uistinu tako, u jednoj velikoj multinacionalnoj tvrtki provedena je analiza ponašanja svih zaposlenika.
U toj su tvrtki žene bile nedovoljno zastupljene u višem menadžmentu. Činile su otprilike 35-40 posto radne snage na početnoj razini, a manji postotak na svakoj sljedećoj razini. Samo 20 posto ih je bilo na dvije najviše razine u organizaciji. U razdoblju od četiri mjeseca prikupljeni su podaci o e-pošti i rasporedu sastanaka za stotine zaposlenika na svim razinama.
Pomoću senzora do rezultata
Također, svi su dobili sociometrijske oznake koje su omogućile praćenje ponašanja uživo. Te oznake bilježile su obrasce komunikacije pomoću senzora koji mjere kretanje, blizinu drugim zaposlenicima te govor, odnosno glasnoću i ton glasa, ali ne i sadržaj. Ovo je istraživačima pomoglo da vide tko razgovara s kim, gdje i koliko dugo komuniciraju i tko dominira razgovorom.
Ove su podatke potom anonimizirali i analizirali. Nisu mogli vidjeti identitet pojedinaca, no dostupni su bili podaci o spolu i poziciji. Istraživači su krenuli u ovo istraživanje s nekoliko hipoteza. Primjerice, da su žene imale manje mentora, manje vremena licem u lice s menadžerima ili da nisu bile tako proaktivne kao muškarci u razgovoru s višim rukovodstvom.
Rezultati su pokazali da razlike u ponašanju gotovo ni nema. Žene su imale isti broj kontakata kao i muškarci, provodile isto vremena s višim rukovodstvom, isto raspoređivale svoje vrijeme. I u procjenama uspješnosti žene i muškarci dobili su statistički identične ocjene. Žene su također bile i jednako uključene u društvene mreže na radnom mjestu. Žene su sve radile jednako kao muškarci no unatoč tome, manja je vjerojatnost da će dobiti ključno prvo unapređenje u menadžera, piše Harvard Business Review. Nedovoljno su zastupljene u vodstvu i primaju niže plaće.
Pročitajte više: Zilka Spahić Šiljak: “Rodni stereotipi uzrok su manjka žena na liderskim pozicijama”
Nije problem što žene rade, već kako se to percipira
Analiza autora ovog istraživanja sugerira da razlika u stopama unapređenja između žena i muškaraca nije zbog njihovog ponašanja nego zbog toga kako su tretirani. Odnosno, rodna nejednakost posljedica je pristranosti, a ne razlika u ponašanju. Rodne razlike ne leže u tome kako žene rade i djeluju, već kako ljudi percipiraju njihove akcije.
Na percepciju žena utječu i očekivanja izvan ureda. U ovoj tvrtki, primjerice, žene češće napuštaju posao zbog podizanja obitelji. Muškarci koji imaju djecu percipiraju se odgovornijima, dok se na žene u istoj situaciji gleda kao manje posvećenima poslu.
Rodna nejednakost na poslu problem je za koji bi tvrtke trebale utrošiti mnogo više vremena, energije i sredstava. Većina programa za borbu protiv tog problema temelji se na nekim površnim anketama i dokazima, stoga bi se više trebalo uložiti na prikupljanje čvrstih dokaza. Glavni ljudi kompanija trebaju se zapitati ‘postoje li stvarno razlike između muškaraca i žena na radnom mjestu, ili ih mi sami proizvodimo?’.
Foto: Canva
