Snježana Kopruner, inžinjerka mašinstva i magistrica tehničkih nauka te direktorica firme “GS-TMT” iz Travnika, gostovala je kod Amira Vuka Zeca u podcastu “O prostoru sa Zecom i Vukom”. Kopruner je rođena u Benkovcu, sa nepune tri godine odlazi u Zadar gdje završava osnovno i srednje obrazovanje, Fakultet strojarstva i brodogradnje (FSB) završava u Zagrebu, a potom odlazi u Njemačku, piše Oslobođenje.
Radila je za jugoslovenski Bagat i nekoliko njemačkih kompanija, a onda se ukazala poslovna prilika da 2004. kupi jedan od pogona nekadašnjeg jugoslovenskog giganta tvornice mašina “Bratstva” koji se nalazi u Travniku. Od tada kontinuirano ulaže u bosanskohercegovačku privredu, kreira novi poslovni ambijent u Travniku i u Prozor-Rami, gdje je nedavno otvorila novi proizvodni pogon.
‘Nedostaju nam naši kulturni identiteti’
Osim tvornice, u kojoj je Vuk Zec sreo i robota, gledao na djelu varioce, gošću je pitao i za aktivnosti u vezi sa izdavačkom djelatnošću i pomaganje radnicima u oblasti kulture.
“Imidž koji ima Bosna i Hercegovina je prilično nizak u odnosu na ono što on stvarno treba biti. Dakle, imidž države i ljudi koji u njoj žive su izuzetno važni. Način promidžbe Bosne i Hercegovine za mene je Dram radosti, izdavačka kuća koju smo organizirali zajedno sa Ivanom Lovrenovićom, glavni urednik je Enes Škrgo koji je i kustos Muzeja ‘Ive Andrića’. I ta izdavačka kuća nama bi trebala služiti za što bolju promociju Bosne i Hercegovine i poboljšanje imidža”.
Smatra da se dosta podcjenjuje i povijest same Bosne i Hercegovine.
“Reći ću nešto o čemu sam nedavno razmišljala, a to su ti naši pomiješani identiteti. Imamo neke vjerske identitete na koje smo podijeljeni, a ono što nam nedostaje su naši kulturni identiteti. A kulturni identitet nam je ista baza, isti jezik, bez obzira na to kako ga zovemo, mi se razumijemo. Često razmišljam i o tome da se u Hrvatskoj ili u Srbiji kaže da su im Bosanci i Hercegovci kao neka dijaspora, pa ih zovu Hrvatima ili Srbima, svejedno. Sada da ne ispadne da nešto puno politiziram, ali bi mi izuzetno interesantan podatak bio da u Bosni i Hercegovini pitamo koliko stanovnika ima porijeklo iz Hrvatske ili iz Srbije. Gotovo bismo ih jedva našli”.
Pročitajte više: Snježana Köpruner u Travniku napravila svjetski respektabilan brend u mašinskoj industriji
Rodna kuća Ive Andrića
Dodaje da, kada odete u Hrvatsku ili u Srbiju, saznate podatke.
“Za Hrvatsku imam podatak da gotovo 80 posto stanovništva te zemlje ima porijeklo iz Bosne i Hercegovine, što znači da katolici Hrvati koji se nalaze u BiH nisu hrvatska dijaspora, nego su oni koji žive u Hrvatskoj dijaspora Bosne i Hercegovine. Toliko o tom našem ludilu i zbog toga je meni kulturni identitet puno važniji od tih vjerskih identiteta. Ivo Andrić je neko koga cijeli svijet poštuje. Koga sam god srela od mojih prijatelja u Njemačkoj, gotovo je svako znao za Ivu Andrića. Svako ga je čitao. A dođete u Travnik, ja uopće ne znam da li je on u lektiri danas, dakle, to je strašno. Nemate jedne ulice po imenu Ive Andrića”.
Njezin pokojni suprug je uvijek bio ljut zbog toga.
“Govorio je da je najbolji brend Travnika Ivo Andrić, a nigdje ga nema. I on se uvijek trudio da promovira Ivu Andrića i kad je gospođa Fatima Masić, direktorica Zavičajnog muzeja u Travniku, pričala o problemima koje ima u održavanju same zgrade, onda mi je dala ideju da bi bilo dobro tu zgradu renovirati. Onda su se razne ideje počele rojiti u glavi, pa kao sad sa Nikolom Bašićem, tako i s tobom mi je pala na um ideja da bi ti mogao tu nešto napraviti. Ponosna sam na sve što je tamo učinjeno. Mislim da je Rodna kuća Ive Andrića danas ispunila onaj cilj zbog kojeg je obnovljena, sa prostorom za kulturna dešavanja, sa kafićem i sa tim restoranom”.
Pročitajte više: Poslovno čudo: Tvornica u BiH tek kreće s radom, a mladi se već vraćaju iz inozemstva
Sada Travničani imaju gdje izaći
Govori kako sada Travničani imaju gdje izaći, mogu se kulturno uzdizati, a uživanje za gurmane je neki prateći sadržaj. Domaćin i njegova gošća zaključuju kako su ovo najbolji primjeri da se od kulturoloških prostora koji su prilično zapušteni, može postići dobit za društvo.
Načelniku općine Jozi Ivančeviću predložila je da se ime poslovne zone iz “Izlaza” promijeni u “Ulaz” te da Rama postane mjesto u koje će se ljudi vraćati. U pogonu tvornice “GS – Rama” trenutno je zaposleno 70 radnika, a u planu je zapošljavanje njih ukupno 250.
Razgovarali su i o obrazovanju. Korpuner je istaknula da istaknula da rade na nadogradnji znanja svojih inženjera. Nastoje naći vanjske edukatore da ih educiraju u tom segmentu.
Pročitajte više: Evo što morate znati ako želite zaposliti studenta u FBiH
Snježana Kopruner o obrazovanju: ‘Uništiti obrazovanje za mene znači mrziti svoju zemlju’
“Postoje platforme na internetu i preko tih platformi nam je cilj da oformimo pojedine kolegije koje bi oni online polagali. Budući su izgubili 3-4 godine na tim fakultetima, što su ih trebali naučiti. Dali bi mogućnost ne samo našim inženjerima, nego i radnicima koji imaju isto tako dobar potencijal i mogu savladati vještine koje su nama potrebne za obavljanje pojedinih poslova”.
To je njihova strategija koju imaju u firmi kako bi se izborili protiv tog neadekvatnog obrazovanja u društvu.
“Što se tiče same akademske zajednice, ja se ne želim uplitati ljudima u posao, ti studenti kad završe, oni su njihov proizvod. Kao što je naš proizvod zavarena konstrukcija, njihov je proizvod diplomirani inženjer ili diplomirani ekonomista ili kako god. Oni se trebaju zamisliti kakve oni proizvode daju na tržište rada. Da li je to znanje neadekvatno nivou tehnologije koja bi se trebala primjenjivati u bilo kojoj kompaniji. Ovdje ne pričam samo o inženjerima strojarstva, nego i građevine, i arhitekture i svega”.
Njezino mišljenje je da im treba pomoć privrede.
“Mislim da je većina nas spremna pomoći u tome. Ja znam, obrazovanje košta. Mi ga i tako plaćamo kroz razno razne doprinose i država kroz raspored budžeta i ne znam čega. Mislim da bi trebali zajedno sjesti, porazgovarati i napraviti nešto što je najbolje za našu djecu i možda za naše unuke“.
Istaknula je i da kad voliš svoj narod i kad voliš svoju državu, trebaš razmišljati kako se trebaš ponašati. Kako kaže, “uništiti obrazovanje za mene znači mrziti svoju zemlju i mrziti generacije koje dolaze”.
Foto: Canva / Privatna arhiva / Women in Adria
