Njihova je poslovna priča započela davne 2010, kada su stidljivo, kao dopunski obrt, pokrenuli prvi grafički studio, NDM studio, u Bihaću. Nakon 12 godina odricanja i vrlo napornog rada danas su Nervesa i Nino Kasupović iz Bihaća vlasnici Effect Agency doo, jedne od najuspješnijih marketinških i advertising agencija u Krajini i BiH i vrlo uspješnog branda trahane “Braško”, koji je već drugu godinu zaredom, kao jedan od rijetkih BH proizvoda, potpuno osvojio tržište u Skandinaviji.
S Bihaćkom Pivovarom smo ušli u svijet reklama
Kao i svi veliki grafički dizajneri i Nino je na početku svoje karijere imao, kako sam priznaje, “vrlo šizofrenu ideju da studio može otvoriti samo u prostoru od 100 m2, kad bude mogao zaposliti 20 ljudi i imati 12 IMac-ova da na njima rade”. No, Nervesa, kao i većina supruga koje zajedno s muževima poduzetnicima grade svoj posao, mu je rekla da “ni Steve Jobs nije tako započeo svoj biznis, nego da je krenuo iz garaže” i tako je Nino svoj prvi dizajnerski “office” otvorio ispod stepenica u njihovoj kući.
U početku su servisirali potrebe malih, lokalnih klijenata za grafičkim rješenjima, sve dok slučajno 2012. nisu dobili ponudu Bihaćke pivovare da im predlože idejno rješenje za njihovu ljetnu kampanju, jer onom koju su dobili nisu bili zadovoljni.
“Mi smo tada bili mali studio, a s druge strane smo imali veliku agenciju kao konkurente. Skužio sam da ja ne znam šta njima treba, ali mogu saznati šta im ne valja u tom rješenju koje su dobili i to sam im i ponudio. Moj prijedlog je prošao i dobili smo Ugovor s najvećim klijentom u Krajini. S njima smo ušli u svijet advertisinga i to je bila novina za nas. Dotada smo radili PR tekstove, tekstove za jinglove, banere, a onda smo krenuli istraživati, učiti, čitati knjige o advertisingu i tako smo ušli u svijet reklama”, prisjeća se Nino.
Nervesa je te godine izgubila posao u firmi u kojoj je radila i priključila se Nini u njihovom studiju, te su uozbiljili posao, proširili porfolio i počeli osvajati nove klijente na tržištu Krajine. Nakon Pivovare došao im je slovenački internet privider Telinea, zbog kojih su svoje poslovanje proširili i na zakup medija i medijsko promotorstvo.
“Jednom prilikom sam spomenuo mojoj prijateljici iz Bihaća Vesni Beganović, vlasnici Via Medie, da smo mi rijetki koji nemamo agencijsko iskustvo, nego smo ga morali sami stvoriti. Mi nismo imali iskustvo iz velikog sistema, nego smo ga sami kreirali učeći i proučavajući šta drugi uspješni rade”, kaže Nino.
Ubrzo su, u najgorem trenutku, kad im je na putu bilo prvo dijete, napravili vrlo hrabar potez i otkazali ugovor s Pivovarom obzirom da nisu mogli pratiti njihove zaostatke u razvoju, jer ih je “počelo umarati to što nisu mogli pratiti ono što su im predlagali”.
Posao s Heinekenom im je bio škola života
Njihovog glavnog klijenta zamijenio je tada švicarski telecom Sunrise za kojeg su radili dvije godine do trenutka, kad na preporuku kolega, nisu dobili posao za Boreas, odnosno za Heineken.
“Bilo je to prvi put da neka velika firma iz BiH odabere malog lokalnog partnera za kompletan BTL za područje Krajine i to nas je potpuno iznenadilo. Posao sa Heinekenom nam je bila škola života. Bili smo vlasnici biznisa, ali smo bili i terenski radnici. Ljudi to ne znaju, ali to je sve paket koji kao poduzetnik moraš nositi na leđima. Jer kad imaš svoj biznis, ti si i čistačica i i direktor, i vozač, i promo lider i hostesa, i koordinator, i kreativni direktor i dizajner. Istovremeno si i otac, i suprug. Sve si to u tom paketu. Tako je svugdje, samo ljudi fakeaju da nije tako”, tvrdi Nino.
Nervesa se sjeća da je često radila kao hostesa i da su u jednom danu imati 5-6 promocija na različitim mjestima, te da nijedna promocija nije urađena bez nekog od njih, jer su na njih išli ili Nino ili ona, ili oboje. “Čak smo imali situaciju da nam je jedna cura otkazala 15 minuta prije promocije, a mi nismo smjeli otkazati promociju, jer ako otkažeš jedan event 15 minuta prije, ti si time otkazao svoj Ugovor do kraja godine. I mi tada vodimo našu Ninu sa sobom na promociju, koja je imala godinu i po dana, jer sam ja morala raditi promociju”, prisjeća se Nervesa.
Bilo je to vrijeme kad su znali u jednoj noći imati promocije od Ključa do Cazina, i to je bilo jako naporno. Nino dodaje: “Dešavalo se da ja pronosam malo Ninu dok Nervesa ima kupca, pa onda joj, čim vidim da nema kupca, vratim Ninu da odem na drugi ćošak Binga da provjerim šta rade ove druge cure na štandu”.
Prisjećajući se kako su se nesebično davali za svaki komad posla Nino ističe da ga užasno frustrira inertnost i nezainteresiranost mladih ljudi koji danas ne žele i neće da rade.
“Mi pripadamo generaciji koja se borila da što više nauči. Rekao sam nekidan nekim mladim ljudima kako mi nismo imali od koga naučiti posao, morali smo se sami okliznuti i pasti da bismo nešto naučili. I danas je to tako, nakon 15 godina iskustva, opet se zeznemo. Napraviš trošak ne razmišljajući i shvatiš da si mogao novac investirati u nešto pametnije. A ovi mladi su potpuno nezainteresirani i oni ne žele to naučiti i to me najviše nervira”, priznaje Nino.
Situacija s odlivom radnog stanovništa u Krajini posljednjih desetak godina je poražavajuća i Nino i Nervesa tvrde da je iz njihovog kraja otišlo sve što vrijedi ili planira otići.
“Oni ne razmišljaju ni u jednom ternutku da ako ovdje imaju neki posao ozbiljnog dizajnera, tamo ne mogu biti čak ni junior dizajneri. Ja sam sa svojih 15 godina iskustva u ovoj industriji na poziciji kreativnog direktora, a znam da ne bi mogao tamo negdje dobiti ni poziciju senior dizajnera. Oni nikako da skontaju da odavdje mogu puno više napraviti za tamo i ako si ovdje vrhunski dizajner odavdje možeš zaraditi vrhunske pare”, tvrdi Nino.
Iako je posao s Heinekenom bio beskrajno iscrpljujući priznaju da je taj posao bio inicijalna kapsula za kreiranje Braška, njihovog branda domaće trahane koji su sami kreirali.
”S Heinikenom smo počeli priču s Braškom, jer smo ostvarili dobit koju je trebalo reinvestirati u nešto drugo, a htjeli smo pokazati da možemo napraviti svoj proizvod. Iako su oni bili super platiše odlučili smo otkazati Ugovor s njima, jer smo se umorili od kafana”, priznaje Nervesa.
Lutajući u kreiranju vlastitog proizvoda shvatili su da “sve što ima veze sa ljepotom i prehranom može biti dobar biznis i da donosi novac” i odlučili započeti proizvodnju domaćih jufki.
Kako je od jufki nastao brand Braško?
Njihov prvi proizvod su bile domaće jufke, koje su pravili po tradicionalnoj domaćoj recepturi, ručno, s oklagijom, koje su pekli na šporetu s drvima. Koristili su brašno s polja iz Krajine mljeveno u krajiškim mlinovima kao i povrće od obližnjih poljoprivrednika, što je kupcima bilo posebno interesantno upravo zbog te starinske recepture i tradicionalnog okusa koji pamte iz djetinjstva. No, nakon godinu dana morali su odustati od proizvodnje jufki jer je postala nerentabilna, ponajviše uslovljena kratkim rokovima trajanja, koji su se pokazali kao glavni problem u maloprodajnim objektima.
Kako su pri pravljenju jufki imali dosta ostataka od njih su pravili trahanu i ona je tako od nusporoizvoda postala primarni proizvod i rodio se “Braško”.
“Zanimljivo je da sam ja kao kreativni dio tima potpuno zablokirao kad je trebalo smisliti ime proizoda, pa je Nervesa smislila ime Braško. Tako ja stalno pričam o kreativi, a kad sebi trebam smisliti ime branda onda angažujem finacije”, kroz smijeh govori Nino.
U to vrijeme 2018. su uradili i rebranding kompletnog biznisa, jer su odlučili da ako žele izaći na svjetsko tržište moraju imati zvučnije, kraće, pamtljivije ime svoje firme, preregistrirali su obrt i otvorili firmu. I tako je nastala agencija Effect Agency doo.
Sasvim su slučajno upoznali ljude iz austrijske firme Adriatik Group, koji se bave distribucijom robe široke potrošnje s područja bivše Jugoslavije u zemlje zapadne Evrope, i koji su ih najprije angažirali da za njihovih 50 zaposlenika naprave team building u Istri.
“Mi smo tada pokazali da možemo iznijeti ozbiljne poslove za velike klijente. Oni su bili jako zadovoljni i počeli smo da radimo kompletan branding za njih i njihovih 11 drugih firmi širom Evrope”, prisjeća se Nino.
Jedan od osnivača Adriatik grupe je bila i firma Plivit trade, koja je poslovala u Švedskoj i za koju su dobili ponudu da im osmisle drugačiji dizajn za jednu liniju proizvoda.
“Njima je agencija iz Stockholma uradila vrhunski “švedski hladni” dizajn, no oni su tražili nešto drugačije. I ja tada skužim da njima treba dizajn koji je malo topliji i rekao sam im da im ne mogu ponuditi bolji dizajn, ali mogu uraditi malo “topliji balkanski” dizajn”, prisjeća se Nino.
Tokom posjete Švedskoj Nino je shvatio da im za plasman njihovog proizvoda trahane nije bitna samo balkanska dijaspora, nego i grčka dijaspora, koja je u Skandinaviji puno brojnija. Razlog tome je i činjenica što je shvatio da je Braško trahana identična grčkoj trahani, koja izgleda kao male granule, a da Turci imaju drugačiju, sitniju i crveniju trahanu.
“Grci pripremaju na isti način trahanu kao i mi, osim što umjesto kvasca koriste jogurt. A mi sada koristimo svoj starter, kiseli kvas”, kaže Nino.
Shvatili su da je Švedska idealna za plasman njihovog brenda i zbog toga što su Šveđani otvoreni za sve što je novo i u međuvremenu je ponudio Plivitu da im rade distribuciju trahane za Skandinaviju i predložio da se prodaje pod njihovim brandom Plivit, jer su kupci u Skandinaviji već poznavali taj brand.
Trahana je postala naš primarni brand
Pripreme za početak suradnje su trajale par mjeseci, jer je Skandinavija najzahtjevnije tržište za uvoz hrane. Prva narudžba se desila pred korona pandemiju, a već u maju 2020. isporučili su prve količine trahane za Skandinaviju.
Nakon te narudžbe osvojili su skandinavsko tržište i prije par dana su isporučili prvu narudžbu za tržište Ujedinjenog kraljevstva i tako se Braško obreo i u Londonu. Danas prodaju svoju trahanu u Sloveniji, Austriji, Švicarskoj, Švedskoj i u UK. Imali su i upite s tržišta u USA, međutim zbog malih kapaciteta proizvodnje nisu mogli isporučiti količine koje su tražili i nisu realizirali tu suradnju.
“Sad imamo jednu veliku narudžbu od evropskog kupca sa puno većim potrebama koje se mjere u kamionima. Pripremamo prvu narudžbu za njih, radimo i dizajn za tog kupca. Testiramo jesmo li spremni za tako ogromne narudžbe da možemo zadovoljiti i američko tržište”, poručuje Nino.
Naravno, u BiH za njih, osim u Unsko sanskom kantonu ne znaju, jer ih je Bingo uvrstio u ponudu u svojim objektima u USK par dana nakon što je Oslobođenje objavilo veliku priču o njihovom uspjehu u Skandinaviji. “Ja se uvijek zezam da smo mi prvo ušli u Švedsku, pa onda u Bingo”, smije se Nino.
Trenutno zapošljavaju 10 ljudi, i često se šale da ako nastave stizati ovakve narudžbe da će oboje morati krenuti u treću smjenu.
A da Braško i njihova agencija nisu jedini brand koji su stvorili Nino i Nervesa su to potvrdili kreiranjem Kreativne republike, prvog advesrtising festivala u Krajini.
“Kreativna republika je nastala zbog toga što je nama 1000 EUR za kotizaciju za Weekend media festival u Rovinju bila misona imenica i ja sam onda sebi rekao idem ja napraviti festival da svi ti predavači dođu nama”, rekao je Nino. Ekrem Dupanović mu je pomogao svojim kontaktima s vrhunskim dizajnerima iz regije, od Brukete i Žinića, koje je Nino doveo u Bihać i napravio sjajan festival.
“Sve sam te ljude doveo sebi, jer nisam imao para da slušam njihova predavanja. Sad smo došli u fazu da predavači pitaju sami da dođu na Kreativnu republiku”, vei Nino. Ovu su godinu preskočili ne želeći da njihov Festival bude još jedan u nizu online festivala. Obećali su se vratiti u drugom terminu u rano proljeće. A u međuvremenu su pokrenuli i news portal Original.ba.
Na kraju našeg razgovora Nervesa kaže da nije bilo nimalo jednostavno pomiriti privatne, emotivne i financijske obaveze, jer je posao uvijek prisutan u njihovom domu.
“Pa čak i naše djevojčice, Nela koja ima 9,5 i Nina 5,5 godina su počele da pričaju o poslu, iako im mi ne damo”, kaže Nervesa.
Nino dodaje da je Nervesa presudni racionalni dio njihovog tima i šali se kako njemu često Nervesa mora ispočetka objasniti zašto leasing nije dobar za kupovinu novog auta i kako mu treba godinu dana da to shvati. “I na kraju, izgleda da će, pored moje dizajnerske advertising karijere u koju sam uložio cijeli svoj život, trahana postati na kraju naš primarni brand”, kroz smijeh poručuje Nino.
Photo: Denis Smajić/Nejra Bilajac
