Vrijeme je konferencija o ženskom poduzetništvu. Paneli, predavanja, slikanje… Ja, pa onda i moja firma, nismo baš samo od slikanja. Volim reći kako stvari stoje pa da vidimo šta ćemo i kako ćemo dalje. Ove godine smo, na primjer, deseti put dodijelili nagrade najboljim poduzetnicama. Finalistice i pobjednice svake godine tražimo da realno ispričaju svoju priču. I to odlično funkcionira u našem krugu. Poduzetništvo je teško, a za žene i brutalno. I jako je važno imati nekoga s kim se možeš poistovjetiti.
Ako želimo da više žena pokrene biznise, moramo o tome šire pričati. Ženi koja sjedi doma s djecom i misli šta će i kud će bi puno značilo da čuje priču žene koja je isto tako krenula od 0 ili iz minusa sa djecom, od kuće, balansirajući ne iz dana u dan, nego iz sata u sat.
Bolesno ambiciozne, neorganizirane, nemajke
I tako smo se mi upustili da objavimo kako je jedna od pobjednica radila do zadnjeg dana trudnoće i skoro odmah s bebom došla natrag u ured raditi. Jer ima 10 zaposlenih koji trebaju dobiti plaću, poreznu zaista nije briga što si ti rodila, PDV treba naplatiti i platiti.
Što je uslijedilo… od jedne predsjednice uprave pa na dalje… trebala je uzeti porodiljni (stvarno?, nismo znale), pa do žešćih uvreda: bolesno ambiciozna, neorganizirana, nemajka… ženu su dovele do suza jer su ju gađale tamo gdje najviše boli, ionako svaka od nas misli da nije dobra mama…
Nekoliko godina kasnije vremena su se promijenila. Radna mjesta su postala fleksibilna, slike laptopa na plaži preplavile LinkedIn. Pomislila ja, možda je došlo vrijeme da i naša realnost postane normalna. Objavila sam sliku djeteta koje sam bolesno dovela u ured. Ne sjećam se što je točno bilo, vjerojatno je trebalo račune za računovodstvo pripremiti, a računi u uredu. U našem svijetu, ništa neobično. U uredu se kuhaju i ručkovi i nose doma. Ako je normalno raditi od kuće, s plaže, valjda je normalno i raditi u uredu. Pa prevarila sam se. Uslijedila je salva uvreda, da sam ljudska i poslovna nula, da ne znam organizirati posao…
Pročitajte više: Kako žive žene koje istovremeno grade tvrtke i obitelji?
Ženska ambicija je još uvijek egzotika
U čemu je stvar? Stvar je u tome što je ženska ambicija previše egzotična stvar. A poduzetnice su najekstremniji oblik te ambicije. Nije nam prihvatljivo da žena želi izgraditi biznis. Može nešto raduckati od doma dok kuha ručak, nema problema. Ali, ako želi i biznis i djecu, ma nemoj? Neće proći bolje ni one koje nemaju djecu, vidi ju, samo ganja biznis.
Ona koja balansira iz sata u sat da preživi dan je ljudsko i poslovno dno. Ma sigurno ima nikakvog muža, ni muža si nije znala pronaći. A realnost je da uz muža koji je ravnopravni partner treba još barem jedna vitalna baka. Ako to nemaš, ne usudi se ni probati jer će te zgaziti. Ili se barem sakrij u neku špilju i ne izlazi da te se ne vidi. Ne idi među narod sa savršenim životima. I ne pokazuj ni tog tvog muža koji te podržava, to je jedan obični papak.
Patrijarhat ne trpi ženu koja je ambiciozna i još uspješna
U toj mržnji, nažalost, prednjače žene. Naša anketa je pokazala da je 75% žena na vodećim pozicijama doživjelo neprimjereno ponašanje od podređenih žena. Pa i u dominantno ženskim industrijama muškarci puno brže napreduju i ima ih više na vodećim pozicijama od žena, fenomen poznat kao stakleni lift. Između ostalog i jer je ženama lakše podnesti muškog nego ženskog šefa.
Nisu ni muškarci nevini, naravno. To što ne komentiraju više ne znači da podržavaju. Zanimljiv mi je bio direktor jedne bankarske poslovnice. Ima target koliko kredita treba prodati i trebao bi trčati za poduzetnicama. Ali ga glava koči, jako je bio uznemiren naslovom našeg teksta “Ne radite posao koji ne volite, djeci ne treba nesretna mama”….
Konzultantica Dunja Bonacci Skenderović ističe da društvo ne voli i osuđuje uspješne i ambiciozne žene zbog stereotipa i kulturnih normi svojstvenih patrijarhatu.
“Prema tim stereotipima i normama ženama nije mjesto u javnom prostoru, to je prostor namijenjen muškarcima, već je ženama mjesto u privatnoj sferi tj. kućanstvu. Žena bi trebala biti posvećena majčinstvu, kući, brizi za obitelj. Patrijarhat ne trpi ženu u javnoj sferi, a još manje trpi ženu koja je ambiciozna ili na kraju krajeva uspješna. Uspješna žena se odmiče od tradicionalne zadane rodne uloge“, ističe konzultantica.
Dodaje da premda u današnjem društvu ima sve više i više uspješnih poduzetnica, rodni stereotipi i kulturne norme su duboko društveno ukorijenjene i mnogi od nas ih nisu svjesni te ih onda i nesvjesno perpetuiraju.
“Uz to mediji i popularna kultura uvelike osuđuje uspješne žene koje se nisu ostvarile u svojoj ‘primarnoj’ majčinskoj ulozi. Zbog toga je itekako potrebno razbiti ove stereotipe i kulturne norme te raditi na pružanju podrške ženama koje su se usudile izaći iz tradicionalnih rodnih uloga i djelovati u javnoj sferi”, zaključuje Bonacci Skenderović.
Pročitajte više: Video Lane Jurčević je prava realnost mama poduzetnica
Udahnuti duboko i prešutjeti
U prosjeku su ženske tvrtke i obrti mali, po prihodima, dobiti, broju zaposlenih. Kad sam ja pokrenula Women in Adria, žene su tad tek otkrivale poduzetništvo i bježale su iz “zlih” korporacija kako bi ostvarile taj famozni work-life balans. Danas, to više ne moraju.
Radna mjesta su fleksibilna. U biznis bi trebale ići jer vidimo dobru poslovnu priliku koju želimo iskoristiti. Da bi u tome uspjele i ne odustale i od obitelji, treba preživjeti kaos, ovisno o tome koliko su stara djeca.
Sad samo okolina treba udahnuti duboko i osvijestiti svoje predrasude i reći, ok, ovo je njen izbor. I zapljeskati kad ta žena jednog dana uspije i kaže iskreno kako je preživjela. Tako će nastati ženski jednorozi, jedan po jedan.
Članak je preuzet s www.womeninadria.com.
Foto: Canva / Privatna arhiva
