Svi koji smo se rodili i odrasli na ovim prostorima, čuli smo ovo hiljade puta. Dobar dio vremena nismo razumjeli o čemu je riječ, gledali gdje su babe i to. E, onda se desio život i posao, pa je ovo sa babama postao mainstream.
Velike promjene zahtijevaju ozbiljan pristup
Da dočaram plastično. Dakle, imamo firmu. Imamo neki veliki projekat. Promjena, razvoj, uber progresivno. I prezentuje se. I svi su zadivljeni, logično. E, onda ide teži dio – treba nešto i uraditi. Ma može, kako ne može. Pa to nam je super, pa radićemo. I tako svi se slože i svi su sretni. Otvara se šampanjac. A ove babe iz poslovice sjede u ćošku i zlobno se smijulje.
I tako krene taj rad. I svi sve rade. Naravno. I kako su entuzijastični sudaraju se jedni s drugima. Al’ progres, pa je to ok. I tako jedna sedmica prođe. U drugoj sedmici već dolazi zla operativa koja se osjetila zapostavljenom. Istovremeno, eto baba. Došle na svoje.
I još traje ta borba. Jer svjesni su svi koliko je to važno. I treba im. I za njihovo je dobro. Ali, mogu živjeti i bez toga. I tu pukne kvar.
U trećoj sedmici više se niko i ne sjeća aktuelnosti iz prve sedmice. Ni vizije budućnosti. Ni uber progresa. Radi, pusti ove novotarije. Nema tu para. Para ima, ali to je drugi par rukavica.
Pročitajte više: Potraga za nasljednikom: biraj ono što poslu treba
Gdje je nastao problem?
Gdje je nastao problem? Svi su radili sve. Ali, to je dobro. Nije. Nije ih niko vodio. Ahaaa! Baš tako.
Ima još ona jedna prigodna, nešto o brodu bez kormilara. Ne mogu da se sjetim kako tačno ide, ali znate već.
Kako učiniti da ide i da se snovi ostvaruju, a ne da se svaki put desi da babe izdominiraju.
Velike promjene zahtijevaju ozbiljan pristup. Ne samo deklarativno, nego i struktuirano.
Dakle, imamo projekat/ideju/inovaciju/rješenje svih naših jada/ubacite šta je prigodno.
Imamo ljude, znamo šta trebamo raditi. Treba nam plan i treba nam vođa. Bez plana i vođe nema posla. Mislim, vjerojatno će biti nekog posla, nešto će se i raditi. Ali, nema rezultata. Ima frustracija – mi smo sve pokušali, ali ne ide.
Vratimo se na temu. Odredite ko će biti vođa. Ne metodom slučajnog uzorka ili lutrijom, nego smisleno. Trebao bi imati veze sa temom, mora imati entuzijazam i vjerovati u promjenu i na kraju, ali ne najmanje važno – morao je nekada nešto i voditi, pa znamo da je dobar sa organizacijom, dosljedan je i znati će biti autoritet.
Eto ga, imamo vođu. Vidi ga, k’o lutka!
Prvo vođa, zatim plan
Sad plan. Vođa okuplja tim i sa timom pravi plan. Ako ste dobro izabrali vođu, onda će znati okupiti pravi tim i formiranje tima je njegova stvar. Sa timom pravi plan. I to ne bilo kakav plan. Najbolji plan svih vremena, koji će kao i sve najbolje stvari biti – jednostavan. U planu se piše ko šta radi i do kada treba završiti. Da, samo to.
Kada napravi plan i sa svojim timom ga usvoji, onda kreira i praćenje plana. I kao svaki pravi vođa kaže svom timu da će se jednom sedmično okupiti da vide dokle su. Nikakva skupštinska zasjedanja, zastupnička pitanja i replike. Samo: dokle smo, kako ćemo dalje, treba li nekome pomoći. I tako dosljedno i religiozno, svakog petka iz početka.
Tu i tamo vođa tima može obavijestiti i velikog vođu koji ga je ustoličio. Isto da kaže dokle je i da li je projekat ugrožen. I dabome, da obavijesti da će sve ostati u okvirima budžeta i u roku koji je određen.
I tako. Projekat se završi. Rezultat se desio. Slavlje, šampanjac, sveopšte veselje. A, babe se ne smijulje nego misle kako će vas naredni put sigurno zeznuti. Ali neće, jer sad znate kako ćete.
Autorica: Enisa Selmanović Salkić, direktorica i vlasnica tvrtke Consultor
Foto: Canva / Privatna arhiva
