Kada je Oksana Sadžik prije 31 godinu, iz Bosanske Gradiške, u kojoj je živjela, nakon završene srednje škole, sa sestrom otišla na ljetne praznike u Njemačku nije ni slutila da će to biti početak njene životne avanture u Njemačkoj. U njenoj domovini ratni vihor se širio i nakon ljetnih praznika odlučila je ostati kod rodbine u Heidelbergu i na nagovor svoje strine upisati školu.
Stomatologija kao životni poziv
“ Imala sam završenu Medicinsku školu, no da bih nostrifikovala moju diplomu iz srednje škole morala sam naučiti njemački jezik i položiti ispite iz njemačke gimnazije i tako sam ostvarila uslove da se upišem na fakultet u Njemačkoj. Nije to bilo lako, nisam imala novaca, zaposlila sam se i učila i polagala ispite”, prisjeća se Oksana svojih početaka.
Razmišljajući koji studij da odabere odlučila je studirati Stomatologiju jer kako kaže “voli raditi s ljudima i liječiti ih i stvarati predivan osmijeh na njihovim licima”. Kasnije je doktorirala Implantologiju i postala oralna hirurginja, te se specijalizirala i za Ortomolekularnu medicinu. ”Imala sam sreću da sam učila od vrhunskih profesora, koji su bili vrlo strogi ali pravdeni. Danas koristim prirodnu medicinu kako bih pomogla svojim pacijentima koji imaju hronična oboljenja zlobova vilice i zujanje u ušima, tinitus. Kao što vidite na kraju sam se posvetila i onim ljudima koji “vise na zubu””, veli Oksana. Nakon studija naporno je radila kako bi stekla potrebno iskustvo i pokrenula svoju sopstvenu ordinaciju.
“ Imati svoju stomatološku praksu nije lako i znači i preuzeti odgovornost i obaveze u svim segmentima posla. Od toga da voliš ljude i želiš im pomoći do toga da želiš svojim znanjem i iskustvom biti primjer svom medicinskom osoblju, a pri tome se svakodnevno usavršavati i poštovati zakone zemlje u kojoj živim. Za mene je i danas najljepši poklon kada me najmlađi pacijenti sa osmijehom pozdravljaju kada me vide na ulici”.
Vinarska avantura na zemlji ukrajinskih predaka u Lišnji
No, stomatološka praksa nije jedino Oksanino zanimanje. Iako je već okušala poduzetnički život u Njemačkoj, posve neplanirano odlučila je zaploviti u druge poduzetničke vode u svojoj domovini.
“Moji pradjedovi su se 1886. doselili iz Ukrajine u sjevernu Bosnu i kod Prnjavora, u Naseobini Lišnja, kupili zemlju. Moja majka se rodila i odrasla na tom imanju i odlučila da je da mom suprugu i meni pokloni kao svadbeni poklon imanje od 2,3 hektara zemlje, koje je 25 godina stajalo zapušteno i koje niko od mojih sestara nije htio. Ona je mislila da ćemo, pošto je to sve bilo zaraslo u šiblje i šumu, mi tu zemlju prodati i otići na lijepo bračno putovanje. No, moj muž, Christian Zwickert, je odmah odlučio da ce on tu napraviti vinariju. Slušajuci pjesmu fazana, koje je zatekao svuda na imanju, odmah je rekao da ce se vinarija zvati Fazan.”
Oksana i Christian su potom zajedničkim snagama otkupili od Oksanine familije ostalih 5 hektara zemlje i vinarija sada posjeduje oko 7,3 hektara vinograda, obradive zemlje i nešto šume, a onda su dvije godine krčili šumu i čistili šiblje da bi 2009. osnovali vinariju Fazan.
“Uvijek sam govorila da Vinarija tako lijepo napreduje zato što moja baka Sofija i dida Lađo sa neba gledaju i na sve paze. Moj deda na njegovom lijepom bijelom konju sada ore nebeske vinograde a baka Sofija pravi vino”, poetično izjavljuje Oksana.
Oksanin muž Christian je Francuz, enolog je po zanimanju i 35 godina se bavi vinogradarstvom i poznati je stručnjak u testiranju vina. Christian je pažljivo nadzirao izgradnju vinarije u Lišnju, koju je utemeljio po vrhunskim standarima francuske i evropske vinarske industrije kako bi svojim vinima osigurao vrhunski kvalitet. Strateška odluka da u svojoj vinariji utemelje proizvodnju organskih vina rezultirala je iznimno uspješnim plasmanom vina iz Vinarije Fazan na vrlo zahtjevnom francuskom tržištu, gdje prodaju gotovo sve kolekcije svojih vina.
“U našem vinogradu zajedno žive i pauk i bubamara, a i mnoge druge životinje koje su tamo kod kuće, što znači tamo gdje je ekološki čisto. Kako da ja pijem vino ako u tom vinogradu ne može da živi pauk. Prvo u toj priči mislim na sebe, jer sam jako osijetljiva a onda i na ostale ljude. Mi smo također ponosni na činjenicu da su nam Francuzi kupci, ali bi bili još ponosniji da su nam kupci iz zemalja bivše Jugoslavije, jer je naša najveća želja da upoznamo naše ljude sa okusima vina Vinarije Fazan.”, ističe Oksana.
Oboje su jako zadovoljni i zahvalni jer im u radu vinarije i u njihovim vinogradima za vrijeme berbe grožđa često pomaže stanovništvo iz obližnjeg sela Lišnja i često se šale da je “vino okupilo cijelo selo na njihovom imanju”.
Oksana tvrdi da je vrlo ponosna i na činjenicu da je svoje mjesto pored svog supruga u vinarskom svijetu zaslužila isključivo svojim radom i trudom. “Moj posao kao vinarke je logistika i organizacija. Imamo predivnu grupu internih i externih suradnika kao i poslovnih partnera koji cijene našu preciznost,korektnost i istrajnost u poslu. Ponosna sam da sa svim tim ljudima komuniciram kao ravnopravni partner”, veli Oksana.
Pjenušac “Perle ljubavi” za moju dragu
Priča o nastanku pjenušca iz Vinarije Fazan, službeno prvog BH pjenušca, odnosno šampanjca je posebno zanimljiva. ”Naš pjenušac je nastao zbog mene. Jako sam osijetljiva na sumpor, umjetne arome i šećer. Godinama nisam htjela da pijem ništa od pjenušaca što mi je moj suprug nudio. Onda je on rekao da će da kreira za mene “ljubav u čaši”.
Čistoća arome potiče samo od vrhunskog grožđa i pjenušac je nastao od sorti Riesling i Chardonnay, a pošto ja volim da nosim bisere naš pjenušac je dobio ime “Perle ljubavi””, pojašnjava nam Oksana.
U ponudi Vinarije Fazan su bijela vina od sorti Riesling, Chardonnay, Pinot bijeli, a od crnih Cabernet Sauvignon, Pinot Noir, Cabernet Franc i Syrah. Njen muž Christian pravi i kupaže, te stolna vina kao što je Salsa, a imaju također i rose vino “Balkan ballet”.
Oksana ističe da iako živi i radi na Zapadu njeno korijenje je u Bosni. “Nekada davno je moj muž rekao: Oksana ako ne središ svoje korijenje, ne možeš uspjeti na Zapadu. I bio je u pravu”, dodaje ona. Vinarija joj je kaže “pomogla da sam uvijek u komunikaciji sa Bosnom i da kroz razvoj svog biznisa pratim i razvoj zemlje”.
Na kraju bi željela poručiti mladim ljudima iz BiH da otvore oči i kad odu iz svoje zemlje i vide da ni na Zapadu nije sve sjajno da imaju hrabrosti da se vrate u svoju državu i pokrenu svoj posao u svojoj zemlji.
Photo: naslovna Pexels/Privatni izvor
