Prednacrt Zakona o radu u Federaciji BiH donosi niz novih odredbi koje bi mogle imati dalekosežne posljedice na poslovno okruženje, poslodavce i radnike. Iako se uvođenje izmjena u radno zakonodavstvo može smatrati potrebnim, određeni prijedlozi u trenutnoj verziji zakona izazivaju zabrinutost zbog potencijalnih negativnih efekata. Ovaj tekst analizira predložene promjene i daje konkretne preporuke za poboljšanje zakona.
Prebacivanje odgovornosti i troškova isključivo na poslodavce
Prednacrt Zakona sadrži odredbe koje su nepovoljne za poslodavce, potencijalno diskriminatorne i populističke. Ovakav pristup može imati dugoročne negativne posljedice i za radnike, jer ih stavlja u pasivan položaj i smanjuje njihovu odgovornost na radnom mjestu. Umjesto da potakne pregovaranje između poslodavaca i radnika, zakon implicitno sugerira da će država riješiti sve probleme radnika, što može voditi ka neodrživim modelima rada.
Posebno zabrinjava prebacivanje cjelokupne odgovornosti i troškova isključivo na poslodavce. Na primjer, predloženi zakon ne predviđa nikakvu odgovornost za radnike koji dobrovoljno rade “na crno”, iako je poznato da se neki radnici odlučuju za ovakav model rada kako bi izbjegli plaćanje kredita ili alimentacija. Pravična regulativa trebala bi uvesti kaznene mjere i za poslodavce i za radnike koji sudjeluju u neprijavljenom radu.
Još jedan kontroverzan prijedlog odnosi se na obavezu poslodavaca da plaćaju sat vremena sedmično svakom radniku za “duhovne potrebe”. U manjim firmama, ovo može značiti značajan dodatni trošak. Također, ovakva odredba može dovesti do diskriminacije na temelju spola, jer bi moglo doći do situacija gdje muškarci koriste vrijeme za vjerske obrede, dok žene ostaju bez adekvatne kompenzacije. Osim toga, BiH je sekularna država, što ovu odredbu čini upitnom s aspekta ustavnih načela.
Ako se poslodavci previše opterete dodatnim obavezama i troškovima, pitanje je ko će puniti budžet iz kojeg se finansiraju socijalna davanja. Stoga je nužno revidirati zakon kako bi bio pravedan i održiv za sve strane.
Pročitajte više: Minimalac koji je pokazao koliko ne znamo i koliko smo zločesti?
Konkretne primjedbe na odredbe Zakona
Male firme i obrti u kojima je samo jedna osoba zaposlena ne bi trebali imati obavezu vođenja evidencije rada. Vlasnik koji je istovremeno radnik i direktor ne treba predavati evidenciju samom sebi. Stoga bi bilo opravdano da, u slučaju kada d.o.o. ili obrt imaju samo jednog zaposlenog, koji je istovremeno i vlasnik i direktor, ne postoji obaveza vođenja evidencije rada. Ako takva firma ima više zaposlenih, evidencija bi se vodila samo za one koji nisu vlasnici i suvlasnici.
Također, vlasnik firme ne bi trebao imati obavezu vođenja personalnog dosjea za samoga sebe. Ukoliko je jedini zaposleni u firmi ujedno i vlasnik i direktor, ne bi trebalo postojati obaveza formiranja personalnog dosjea.
Propisivanje obavezne papirnate forme personalnog dosjea nije u skladu sa savremenim trendovima digitalizacije. Stoga bi trebalo omogućiti da personalni dosje bude u elektronskom formatu, poput Word, PDF ili Excel dokumenta, ili da se vodi u softveru koji firma koristi za evidenciju radnika.
Nadalje, nije operativno efikasno da radnik uzima dokumentaciju na revers i vraća je poslodavcu. Umjesto toga, radnik bi trebao imati pravo na kopiju svog personalnog dosjea, uz mogućnost ovjere potpisom i pečatom poslodavca. Kopija bi mu se trebala izdati na zahtjev u roku od četiri dana.
Pročitajte više: Elena Babić Đaković: Freelanceri u BiH još uvijek čekaju na izmjene Zakona o doprinosima
Najniža plaća bi se trebala definisati transparentnije
Pitanje vjerskih potreba na radnom mjestu također otvara dileme. Odobravanje 60 minuta sedmično za vjerske potrebe može narušiti sekularni karakter radnog okruženja i povećati troškove poslodavaca. Stoga bi bilo prikladnije ovu odredbu brisati ili predvidjeti da pauza za vjerske potrebe ne traje duže od 40 minuta i ne uračunava se u radno vrijeme. Također, radnik koji koristi ovu pauzu ne bi trebao imati pravo na dodatnu pauzu od 30 minuta istog dana.
Najniža plaća bi se trebala definisati transparentnije. Vlada Federacije BiH trebala bi utvrđivati minimalnu plaću na prijedlog Federalnog ministarstva finansija, nakon konsultacija s Ekonomsko-socijalnim vijećem i 30 dana javnih konsultacija. Odluka o minimalnoj plaći trebala bi se donositi između 1. i 30. septembra prethodne godine, kako bi poslodavci imali dovoljno vremena za prilagodbu.
Prednacrt Zakona o radu u Federaciji BiH donosi niz izmjena koje nisu u potpunosti usklađene s potrebama realnog sektora. Kako bi se osiguralo pravedno i održivo radno zakonodavstvo, potrebno je uvesti izmjene koje će osigurati ravnotežu između prava radnika i odgovornosti poslodavaca. Ove preporuke mogu doprinijeti donošenju kvalitetnijeg zakona koji će podstaći ekonomski rast i pružiti stabilno poslovno okruženje za sve.
Autorica: Adela Ramić, master menadžmenta, konsultantica za biznis i finansije, edukatorica za razvoj biznisa i finansijsku pismenost.
Foto: Canva / Privatna arhiva
